Svakako se smatra sinonimom za dobrotu i ljepotu. Ostale verzije ovog imena su Duša, Dušana, Dušanka, Duška…
U prošlosti ovo ime su djeci davali roditelji koji su željeli da dijete dugo živi. Međutim, ostaje nejasno ko je bio prvi nosilac ovog imena.
Smatra se da je car Dušan iz loze Nemanjića prvi koji je nosio korijen imena Dušica, koje je još za vrijeme njegove vladavine skraćeno, kao što se to činilo i sa drugim imenima.
Najviše zato što je u narodnoj tradiciji dugo važilo za vladarsko ime, pa se u prošlosti izbjegava njegovo davanje običnim ljudima.
Ima jedna zanimljiva stvar oko ovog ženskog imena. Prema nekim navodima prvi nosilac ovog imena u ženskom obliku imala princeza Dušica Nemanjić, sestra srpskog cara Dušana. Ipak, starija istoriografija nudi veoma malo podataka o sestri cara Dušana. No, ovo ime je ipak ostalo ubilježeno zahvaljujući arhiepiskopu Danilu. Ali njegovi podaci imaju zanimljiv obrt.
Naime, ime Dušica je zapravo bilo muško ime koje je nosio mlađi sin Stefana Dečanskog. Prema najstarijem izdanju Danilovog zbornika takođe se pominju “Dušan i Dušica”, kao i u drugim rodoslovima i ljetopisima, a jasno se daje na znanje da su u pitanju – dva sina.
Naš poznati istoričar Dejan Ječmenica je pojasnio da je “Dušica” u stvari deminutiv od imena Dušan, mlađeg Stefanovog sina koji će 1331. godine biti krunisan za srpskog kralja, a 1346. godine za srpskog cara. Dušman, koji je svaki put navođen prije Dušana, bio je stariji brat cara Dušana, zajedno sa ocem i bratom prognan je u Carigrad nakon Stefanove neuspešne pobune protiv oca.
O njihovom boravku u Carigradu biografi nisu ostavili mnogo podataka, ali se zna da se Stefan Dečanski u Srbiju vratio sa jednim sinom – Dušanom, koga je Milutin kao taoca zadržao nakon što je sinu dao na upravu budimljansku oblast, a da je stariji sin, Dušman odnosno Dušica, preminuo u Carigradu, prenosi magazin Ona.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu