Iako policija danonoćno radi svoj posao kako bi rasvijetlila sve ove slučajeve, javnost je i više nego zabrinuta, a pitanja se redaju jedno za drugim.
Od decembra 2017. do marta ove godine Banjaluku potresaju oružane pljačke u kojima je ukradeno više od 100.000 maraka, a one najveće nisu rasvjetljene.
Oružane pljačke, i to one sa najvećim plijenom, dogodile su se po danu i pred mnogobrojnim očevicima, što znači da razbojnici ne prezaju ni od čega i da su spremni ići do kraja.
Misteriozne okolnosti smrti Davida Dragičevića samo su dolile ulje na vatru, a slučaj se još nije zvanično ni riješio kada je u mirnoj noći odjeknula detonacija i zatresla zgradu “Euroherca”.
Posljednji u nizu napada je izveden raketnim bacačem. To je ipak, nešto što Banjaluka ne pamti. Bilo je bombaških napada, paljevina, ali da neko zgrabi ručni bacač raketa i ispali projektil na zgradu u kojoj je smješteno više firmi, toga do danas nije bilo.
Javnost je u pravu kada kaže da pomenuti napad treba kvalifikovati kao teroristički čin, jer je žrtava moglo biti, a prava tragedija izbjegnuta je za dlaku.
Uviđajem je utvrđeno da su dvojica nepoznatih napadača sa prostora Banjalučkog polja ispalila projektil koji je pogodio deveti sprat poslovne zgrade u kojoj je smješteno više firmi. Zbog toga se mora uzeti u obzir i više motiva.
Svi koji su prošli pored pomenute zgrade vidjeli su da je granata pogodila sami ćošak zgrade, pa je pitanje šta bi se dogodilo da je meta promašena. U tom slučaju, granata bi sigurno pogodila nečiju porodičnu kuću.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu