Sudbine

Punoljetstvo je dočekala u izbjegličkoj koloni: Glumica Maja Kolundžija je preživjela PRAVU ŽIVOTNU DRAMU

Punoljetstvo je dočekala u izbjegličkoj koloni: Glumila je u "Igri sudbine", dobila ulogu u seriji "Tajne vinove loze", a preživjela je PRAVU ŽIVOTNU DRAMU

Punoljetstvo je dočekala u izbjegličkoj koloni: Glumica Maja Kolundžija je  preživjela PRAVU ŽIVOTNU DRAMU
FOTO: PRVA TV/SCREENSHOT

Gledali ste je u epizodnoj ulozi u telenoveli “Igra sudbine”, a pojavljuje se i u seriji “Tajne vinove loze”.

Da li ste znali da je glumica doživjela životnu dramu?

Maja Kolundžija Zoroe je u seriji “Igra sudbine”, koja je rađena po motivima kolumbijske telenovele “Nuevo rico, nuevo pobre”, glumila doktorku koja je primila u bolnici Nadu Galić (Milica Tomašević) kada je ova jedna od glavnih junakinja izgubila bebu.

Glumica se pojavljuje i u glumačkoj ekipi “Tajne vinove loze” igrajući kućnu pomoćnicu.

Ko je Maja Kolundžija Zoroe? Rođena je u Kninu 5. avgusta 1977. godine. Akademiju dramskih umjetnosti završila je u Prištini. Rekla nam je da je najduže od svih koje je znala ostala dole 1999. kada je počelo bombardovanje.

– I sa time sam se izborila. Evo, najteži mi od svega pada, nestašica posla tokom epidemije –  poručila je.

Danas je samostalni umjetnik i drži studio glume “Mali princ”.

Ostvarila je veliki broj filmskih, pozorišnih i televizijskih uloga. Igrala je u filmovima “Gde je moj dom”, “Srpska priča”, “Dara iz Jasenovca”. Gledaoci je znaju i po ulogama u najgeldanijim serijama: “Lud, zbunjen, normalan”, “Sinđelići”, “Urgentni centar”, “Šifra Despot”, “Preživeti Beograd”, “Psi laju, vetar nosi”, “Tajna vinove loze”.

“Kad su cvetala tikve”, “Nora”, “Ljubav je pobedila”, samo su neke od predstava u kojima je igrala Maja.

Glumica je 5. avgusta 1995. godine punoljetstvo dočekala na Petrovačkoj cesti – u izbegličkoj koloni.

– Sjećanja su živa, toliko su urezana da ne može ništa da se zaboravi. Znam sve detalje. Znam gdje se svaki kamen nalazio, gdje je bila svaka biljka. Kako je to bio čudan osjećaj. Sve je bilo daleko, a sve je bilo tvoje. Ne mogu da zaboravim. Ne blijede sjećanja, pamtiću dok sam živa – rekla nam je glumica Maja Kolundžija Zoroe koja godinama nakon Oluje nije slavila rođendan, nije željela nikome da kaže da je rođena 5. avgusta.

Tek nakon što sam postala majka, otklonila sam taj strah, dodaje. U razgovoru sa nama Maja se vratila u avgust 1995. godine, u selo Kolundžija, četiri kilometara udaljeno od Knina gde je živjela sa porodicom.

– Krenuli smo od kuće popodne, majka, otac, prve komšije i ja u komšijskom kamionu “Tamić”. Smjestili smo se pozadi, misleći da idemo samo do šume kako bismo se sklonili od granatiranja i da ćemo eventualno stići do Republike Srbije. Niko nije verovao da ćemo zaključati kući i da se više nećemo vratiti u nju. Niko to nije zaslužio, niko nije imao prava da nam to uradi – nastavlila Maja koja najviše žali što tog dana nije ponijela fotografije, pa ih danas ima svega 15-ak koliko ih se našlo u dnevniku.

– Kada ostanete bez fotografija, to je kao da vam je neko otkinuo parče života. I Momo Kapor je o tome pisao. Majka se pametno dosetila da ponese dokumenta. Uzeli smo nešto odeće, ogromnu pršutu, parče mesa iz zamrzivača koje se usput pokvarilo i to je to. Kao na filmu.

Prisjetila se i kako je na livadi u Petrovcu dočekala 18. rođenan:

– Došli smo te noći do Petrovačke ceste, prenoćili smo na ogromnoj livadi u Petrovcu. Niko mi nije čestitao rođendan, nije se ni pomišljalo na to. Ja sam se naravno sjetila, ali to niko nije izgovarao.

Vratila sam se zbog tog dana ranije sa mora. Bila sam puna života. Nekako je sve to manje bolno kada je čovjek mlad. Imate tada veću želju za životom, mada smo i mi mladi bili toliko razumni da shvatimo da se dešava nešto jezivo. Odjednom je nastupilo to beznađe, ali i neznanje šta će bitri, što je još gore”.

Maja se 2000. vratila u selo.

– Majka i ja smo otišle, zatekli smo novestanare, Hrvate, da žive u našoj kući. Bilo je veoma emotivano vratiti se. A i čudno je kada vam vrata vaše kuće otvori neko stran. Ali su nas lijepo prihvatili, pozvali unutra, ponudili su nas čak i kafom – prisjetila se Maja čiju su kuću tokom rata pljačkali i palili pa su zatim novi vlasnici uredili ono osnovno.

– Kada su oni izašli, roditelji su se vratili da tamo žive, ali su pola godine bili ovdje u Beogradu, a pola u Kolundžiji. Otac je preminuo 2013. godine, majka je u selu. Povremeno dolazi kod nas. Ja sam išla svakog ljeta do prije dvije godine kada sam dobila treće dijete, piše Žena Blic.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu
Prihvati notifikacije