Kolumne

Radnici na margini

Umjesto da udruže snage kako bi koliko-toliko poboljšali položaj radnika, što bi trebalo da bude njihov prevashodni cilj, sindikati u Srpskoj postaju sve veći oponenti.

Radnici na margini
FOTO RAS ARHIVA

Tako je Konfederaciji sindikata RS trenutno najvažnije da na čistac istjeraju ko raspolaže sa koliko članova, vjerujući da će se, nakon toga, njihov sindikalni glas bolje čuti. Konkurentski sindikat optužuju da je više poslodavac nego zaštitnik radničkih prava, te da imaju zaposlenih kao u priči.

Povodom ovog „prebrojavanja“, u Savezu sindikata RS mudro ćute, što, opet, ne znači da za raspravu nemaju vremena zbog pretjeranog bavljenja radničkim sudbinama. Jer, da je tako, zaposleni u RS bi bar malo bili zadovoljniji i ne bi bježali sa ovih prostora kao da ih sam vrag goni.

Naravno, pretenciozno bi bilo reći da sindikati ne rade ništa na unapređenju pozicije radnika. Ali, činjenica je da bi nekim zajedničkom strategijom mogli i puno više i puno bolje.

Istina, svi zube istupiše da su za razgovore, dogovore i saradnju, od čega se, nažalost, sve više udaljavaju. I dok se oni ponašaju po principu jedan u klin, drugi u ploču, radnička klasa u RS bukvalno se osipa iz dana u dan. Bježe tamo gdje će im biti bolje i gdje neće biti  potrebe da ih iko zastupa i brani.

Međutim, ovakav scenario bi veoma brzo mogao da dovede sindikate u poziciju da će, zbog masovnog odlaska zaposlenih u bijeli svijet, njihovo postojanje postati besmisleno.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu
Prihvati notifikacije