On je, kažu, došao prvi, probio led i širom otvorio vrata onima koji su stigli poslije njega. Te 1997. godine, kada je na američko tle stupio ovaj Beranac, koji za sebe s ponosom kaže da je Srbin iz Crne Gore, u ovom biznisu nije bilo imigranata, naročito ne onih iz Istočne i Jugoistočne Evrope.
Odrastao u skromnoj seoskoj porodici, Roj je svoje najranije djetinjstvo proveo pomažući roditeljima u polju. Dok bi se druga djeca igrala fudbala, on bi sa ocem, majkom i braćom obrađivao zemlju. Ove radne navike, kako ističe, mnogo su mu značile kasnije u životu. Tada je naučio da samo disciplina i upornost vode čovjeka do njegovog sna, piše Serbian Times.
Po struci pomorac, školovan u Baru, 1991.godine riješio je da sa vode pređe na kopno. Iskrcao se u Kvebeku, Kanada sa napunjenih 22, onda otišao za Toronto, pa produžio za Vankuver. Tamo je prvo radio fizičke poslove, čistio snijeg, kosio travu, radio na građevini, da bi kanadsku priču završio u Vindzoru, gdje je u luksuznom kazinu radio kao krupije. Poslije godinu dana odlučio je da skine bijelu košulju i crnu leptir-mašnu, preseli za SAD i počne da radi na ostvarenju svog sna!
Karijeru kamiondžije počeo je u Akronu, Ohajo, rodnom mjestu košarkaša Lebrona Džejmsa, da bi 23 godine kasnije postao neophodan biznis partner kamiondžijske industrije na prostorima SAD.
Kamione sam počeo da vozim 1997. godine, a kompaniju otvorio u Čikagu dvije godine kasnije. Tada u ovom poslu nije bilo ni Poljaka, ni Srba, Litvanaca, Bugara, Makedonaca i svih ostalih. Moja firma je prva kompanija porijeklom iz našeg kraja svijeta koja se bavila kamiondžijskim biznisom na prostorima Amerike. Kad sam ja ovdje stigao, nije bilo naših ljudi u biznisu. Što sam sjeo za volan? Iskreno, bio sam svjestan da je svaki početak težak, nisam maštao ni gajio lažne nade, jer nisam znao engleski jezik i nisam mogao da budem advokat, bankar ili broker na Vol Stritu. Ušao sam u kabinu i napravio plan. Radio sam naporno, ali nisam trošio na skupa kola, izlaske itd, nego sam svaki dinar štedio i ulagao u biznis – priča Radovan za Serbian times.
Prvi kamion kupio je poslije godinu dana, a onda išao korak po korak, koristeći periode kada je tržište raslo da doda gas i uveća kapital. Danas, zahvaljujući viziji koju je slijedio od prvog dana, njegova kompanija ima multimilionski biznis i uspješno sarađuje sa preko 2.500 kompanija i 50.000 vozača kamiona, ima preko 6.000 kamiona i prikolica na prodaju i rentiranje, a trenutno finansira poslove u transportnom biznisu u iznosu od preko 140 miliona dolara.
Posao je u međuvremenu proširio u 10 američkih država. Samo u njegovim kancelarijama radi 300 ljudi (ističe da ih je 60% sa naših prostora), koji se u okviru nekoliko podkompanija bave osiguranjem, finansiranjem biznisa, pomažu ljudima da otvore firme, obučavaju ih, obezbeđuju najpovoljnije uslove kreditiranja pri kupovini ili rentanju kamiona i prikolica, a tu je i sektor koji partnerima obezbjeđuje ono najosnovnije na čemu biznis počiva- jeftino gorivo – zahvaljujući dugogodišnjim ugovorima sa velikim petrol kompanijama. I sve to pod jednim krovom.
“Nikada se nisam postavljao kao čovjek koji sve zna”
Kad se čovjek suoči sa svim ovim ciframa i podacima, nameće se logičko pitanje: Kako je do toga došao.
– Jedan od principa kojih sam se držao jeste taj da sebe nikad nisam postavljao kao čovjeka koji sve zna, jer je ta vrsta sujete opasna i po biznis i po čovjeka. Slušao sam pametnije i iskusnije od sebe, od početka okupljao dobre i stručne ljude, saradnike, koje sam pitao za mišljenje, konsultovao se. Slušao sam i moje poslovne partnere, konkurenciju, svakoga ko je mogao da mi da pravu informaciju. Bilo je i loših dana, kada market pada, ali nikad nisam razmišljao da odustanem. U mojoj kompaniji postoje dva pravila. Prvo je: “Nikad ne odustaj!”. A drugo: Zapamti prvo pravilo!” – malo u šali, više u zbilji, kaže u svojoj ispovijesti za Serbian Times Radovan Roy Dobrašinović.
“Trucking biznis” je bara, navodi ovaj portal, u kojoj ima puno malih i velikih krokodila, ali i zmija, guštera i gdje veći uvijek gleda da proguta manjeg ili ga bar povuče na dno. Radovan Roy Dobrašinović, međutim, tvrdi da ne mora sve da bude tako…
Zlatno pravilo
– Ja sam svoj posao organizovao tako da svaki dan molim Boga da moji partneri zarade što više više novca, jer to znači da će ostati i za mene. Ako su svi oko tebe uspješni, nema šanse da propadneš. Na nesreću, malo ljudi tako razmišlja – kaže on.
Zlatno pravilo je, dodaje, da nikada ne iskorištavaš nečije neznanje, već gledaš ljude da naučiš, ako se daju učiti.
– Lako je nekome ko se ne razumije u kamione prodati neku krntiju za više para nego što vrijedi, ali taj čovjek će sutra shvatiti tvoju prevaru i ti ćeš ga izgubiti zauvijek. I, šta si time dobio? – objasnio je Roj kako je doživeo takav poslovni uspjeh.
Mnogo je ljudi u Čikagu, kojima se Dobrašinović našao, i pomogao da naprave prve poslovne korake u ostvarenju svog sna.
– Svako svakoga pomaže, ali da to ne bi bila stvar ličnih simpatija i animoziteta, već jedna profesionalna mreža, ja sam odlučio da osnujem Asocijaciju, gdje svaki partner koji poštuje pravila igre može da očekuje da će dijeliti uspeh. Klijentima besplatno otvorimo kompaniju, učimo ih kako da izaberu kamione, kako da rade sa osiguranjem, savjetujem ih da ne prave greške koje sam ja pravio. Često im kažem: “Lako je vama, Vi imate Roja, a ja nisam imao nikoga kada sam kretao”. Kad se samo sjetim koliko sam novaca izgubio i grešaka napravio, mogao sam tri puta Harvard da završim – kaže Dobrašinović, koji je danas vlasnik jedne od najvećih privatnih transportnih kompanija u Americi.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu