Društvo

Ranka Mišić za Srpskainfo: Finale pregovora o povećanju plata do 10. maja

Finale pregovora o povećanju plata za radnike u prosvjeti i kulturi, zdravstvu, policiji i pravosuđu očekujemo da se završi do 10. maja, kako bi se junska plata mogla obračunati sa dogovorenim uvećanjem.

Ranka Mišić za Srpskainfo: Finale pregovora o povećanju plata do 10. maja
FOTO: GORAN ŠURLAN/RAS SRBIJA

Poručila je to predsjednica Saveza sindikata RS Ranka Mišić, u vezi trenutno najaktuelnije teme među zaposlenima u javnom sektoru.

Možda je najava o povećanju plata nekoga iznenadila, ali njih, kaže, nije jer su još u februaru zakotrljali cijelu priču.

 – Povećanje plata u najavi, između ostalog, proizvod je rada Saveza sindikata i svih granskih sindikata, utemeljn na trogodišnjem dokumentu koji je dio osnovne politike Saveza da svake godine povećavamo plate u prosjeku za deset odsto. Zadnje tri godine smo to uspijevali, osim krajem 2020, kada nismo uspjeli da povećamo plate, niti najnižu platu. Razlozi su jasni – pandemija je izazvala veliki zastoj u ekonomiji, u prilivu sredstava, i nismo uspjeli da ispregovaramo povećanje plata. Ali nismo prestali da vršimo pritisak na Vladu RS. U ovom momentu, u fokusu pregovora za povećanje plata su četiri kategorije: zaposleni u prosvjeti i kulturi, u MUP, sektoru zdravstva, koji su platili i najveću cijenu za vreme kovida, i radnici u pravosuđu. Za sudije ima poseban zakon i ova vrsta povećanja se ne odnosi na njih – naglasila je Ranka Mišić u razgovoru za Srpskainfo.

Finale ovih pregovora, ističe, očekuju do 10. maja, kako bi se onda moglo krenuti u izmjene zakona, skupštinsku proceduru i da se sve završi tako da junska plata, koja se isplaćuje u julu, bude obračunata sa uvećanjem koje se dogovori.

Radnike najviše interesuje koliko povećanje da očekuju?

Činjenica je da smo izborili određeni iznos miliona koji će biti na raspolaganju da se povećaju plate. Koliko i kako će se povećati, stvar je koju će finalizovati predsjednici granskih sindikata sa svojim resornim ministrima. Tada ćemo tačno znati koja oblast je za koliko dobila povećanje.

Koliko ste “izborili” tih miliona?

Procjena je da je potrebno negdje oko 40-50 miliona KM, koje bi trebalo da budu na raspolaganju za povećanje plata. Da li će to tako zaista biti vidjećemo do kraja prve dekade maja.

FOTO: GORAN ŠURLAN/RAS SRBIJA
FOTO: GORAN ŠURLAN/RAS SRBIJA

Kako komentarišete to što se Srpska zadužila za 300 miliona evra, između ostalog i za povećanje plata?

Ne bih ja to tako posmatrala. Postoje stručnjaci koji mogu da analiziraju svaki potez Vlade, a nama kao sindikatu je važno da se onima koji rade povećavaju plate, zato što je jako bitno sačuvati javnu potrošnju koja dominantno učestvuje u našem BDP. Kovid još nije stao, posljedice su užasne, a naša ekonomija je ranjiva i bez kovida, nerazvijena, naslonjeni smo na lon poslove i strane firme i sve što se tamo dešava bitno utiče na privrednu aktivnost. Smanjila se potrošnja, priliv indirektnih poreza, budžet se ne puni onako kako bi trebalo.

Ja nisam ni kompetentna, niti toliko stručna da bih mogla analizirati Londonsku berzu i izlazak na ino-tržište kada su u pitanju kreditna zaduženja. Ono što je nama važno jeste da se radnicima povećaju plate i da imamo zdrave investicije. Ako će taj dio sredstava pokriti deficit koji je evidentan u budžetu i ako će se osloboditi sredstva koja će biti utrošena u zdrave investicije, koje će donijeti porast BDP, onda bi to bilo nekako i prihvatljivo. Ali da ne upadam u zamku analize; mi kao sindikat bavimo se pravima radnika, njihovim uslovima rada i potrebe da se na tom polju djeluje koliko je moguće. Bilo bi sjajno da se ne zadužujemo, da imamo rast BDP, da imamo uređenu državu. U svemu tome i naša uloga je veoma teška; nije kao u drugim zemljama, gdje su stvari bolje uređene.

Sindikat insistira i na povećanju najniže plate.

Najniža plata je u ovom trenutku bitna za realni sektor, za sve radnike. Sve vrijeme smo govorili o potrebi povećanja najniže plate jer se tako pomaže onima koji su u najtežem položaju, koji su najslabije plaćeni. Automatski, povećanje najniže plate “gura” sve druge plate u realnom sektoru.

Koliko su poslodavci raspoloženi da povećaju platu tokom pandemije?

Ja mislim da baš usred kovida treba povećati plate, kao što oni usred kovida traže da se privredna akitvnost namiri iz budžeta Srpske. Zašto je onda strašno da se povećaju plate radnicima? Kovid je pogodio i radnika i poslodavca. Znači, trebamo više voditi računa o poslodavcu nego o radniku? To nije u redu. Sve vrijeme smo vršili pritisak na Vladu da je neophodno povećati platu. I mi bez dileme očekujemo da Vlada, zajedno sa ovim povećanjem, poveća i iznos najniže plate. Sindikat ima dovoljno argumenata da izvši “pritisak” da se povećaju plate u realnom sektoru. Da ne bude da generalizujem stvari, mi smo ove godine u određenim firmama u realnom sektoru imali povećanje plata, u metalskoj industriji, tekstilnoj, u trgovini, ali ne kod svih poslodavaca. Povećanje je bilo jako skromno, ali je bilo povećanje.

Jednako je važno da ovo povećanje koje Vlada kao poslodavac pregovara, u isto vrijeme prati i okončanje pregovora o povećanju najniže plate i stvaranje uslova za povećanje plata svim radnicima u realnom sektoru. Da li će tu biti koketiranja sa stopom neoporezivnog dijela plate, koja bi se prelila u povećanje plata, ili će biti neki drugi modeli… Mi smo na sve spremni, samo da dođemo do povećanja. Insistiraćemo na tome da se to negdje završi u maju kako bismo mogli u junu zajedno sa ovim povećanjem plata imati i povećanje najniže plate, ali i otvoreno povećanje plata za sve zaposlene u realnom sektoru.

FOTO: GORAN ŠURLAN/RAS SRBIJA
FOTO: GORAN ŠURLAN/RAS SRBIJA

Imate li podršku u Vladi?

Ja uopšte ne stavljam znak pitanja da li će se povećati najniža plata. Mora se povećati, zašto što se povećala cijena litre ulja, cijena osnovnih artikala koje svi kupujemo. Nema opravdanja da se ne poveća. U prošloj 2020. godini naš realni sektor je ostvario dobit preko 1,9 milijardi KM, za 76 miliona više nego 2019, kada nije bilo kovida. Zar to nije razlog da se dio zarađene neto dobiti prelije u povećanja plata ljudima koji su njima zaradili tu dobit? Pazite, poslodavci su platili samo deset odsto na ostvarenu dobit. Dio toga treba pretočiti u povećanje plate radnika. Zato ne razmišljam šta će Vlada da uradi; ima da poveća najnižu platu, ne zato što ja to tako kažem, nego zato što je tim radnicima nemoguće preživjeti. I sa tim povećanjem ništa to neće biti spektakularno, ali će dati šansu da nakon toga već razmišljamo o sljedećem povećanju.

Najniža plata sada je 520 KM. Koliko povećanje tražite?

O tome se pregovara, nije to tako jednostavno. Naš prijedlog je da u ovoj godini najniža plata bude 600 KM. Pitanje je da li ćemo do toga doći odjednom ili u dva koraka. Ja bih voljela da to bude odmah, jer nam daje šansu da u zadnjem kvartalu pregovaramo za veću platu za iduću godinu i da se taj iznos opet poveća. Važno je da krenemo i da se čak i u ovakvoj situaciji povećaju plate. Koliko god je bolje nego ništa, a najbolje bi bilo da idemo na 600 KM. To je ono što tražimo, ali ne odlučujemo sami. Neće biti nimalo lako, imaćemo oportune poslodavce, biće teških riječi, ali smo spremni, imamo dovoljno argumenata i dovoljno smo uvjereni da mora doći do povećanja plata. Na tome sve vrijeme radimo.

U kakvoj atmosferi dočekujemo praznik rada, Prvi maj?

U vrijeme pandemije, strahujemo za zdravlje, za radno mjesto, za egzistenciju, kako preživjeti, kako školovati djecu, kakve rezultate su nam djeca postigla u ovim okolnostima. Pitanje je neizvjesnosti, da li će ova pandemija trajati još  pet godina ili će završti iduće godine. Sve su to dileme i strahovi. Novo u odnosu na prošlu godinu je da smo više psihički opterećeni. Više smo nezadovoljni, udaljeni jedni od drugih, malo ima solidarnosti i razumijevanja. Dominantne su riječi strah i neizvjesnost; to je ono što karakteriše ovo vrijeme u kojem živimo, bez obzira u kojoj sferi radimo i zabrinutost hoćemo li se vratiti normalnom životu i stvaranju boljih uslova za sve nas, boljih uslova rada ili ćemo, kad se sve ovo otvori, kupiti kartu u jednom smeru. To je veliki izazov za vlast; mora stvarati bolje uslove, mora povećavati plate, kako god, da li se zadužila ili ne. Moramo stvarati uslove da sačuvamo ljude da ostanu ovdje, da rade, stvaraju jer ti ljudi moraju imati normalne uslove za život.

Kolektivni ugovor

Očekujemo od Vlade, koja je odgovorna za sve građane bez obzira gdje oni radili, da snagom autoriteta “privede” socijalne partnere za sto, da konačno završimo priču oko opšteg kolektivnog ugovora, odnosno granskih kolektivnih ugovora u realnom sektoru, poručuje Ranka Mišić.

Prihvati notifikacije