Hronika

RAT DO ISTREBLJENJA Nove pucnjave znak da se krvavi obračuni dvije grupe ponovo nastavljaju

Rafali koji su u utorak popodne odjeknuli u centru Kijeva, kada je teško ranjen šef kavačkog klana Radoje Zvicer, jasan su znak da se ratu između kavačkog i škaljarskog klana, u kom je do sada stradalo više od 40 ljudi, kraj ne nazire.

RAT DO ISTREBLJENJA Nove pucnjave znak da se krvavi obračuni dvije grupe ponovo nastavljaju
FOTO: FACEBOOK/UA.KYIVPOLICE,MUP/RAS SRBIJA

Zbog pucnjave u elitnom dijelu Kijeva za manje od 24 sata uhapšene su osobe osumnjičene da su učestvovale u vatrenom obračunu, a koje se povezuju sa suparničkim, škaljarskim klanom. Lisice na ruke stavljene su srpskim državljanima Petru Jovanoviću i Milanu Brankoviću, ali i Baraninu Stefanu (Mandić) Đukiću. Na listi uhapšenih našao se i Podgoričanin Emil Tuzović.

Đukić i Tuzović navodno pripadaju barskom kriminalnom klanu, kojim rukovodi Alan Kožar, a koji su prema svom poslovanju i djelovanju usko vezani za škaljarski klan, tako da je ovo hapšenje bila samo potvrda onoga što se od samog početka naslućivalo kavčani i škaljarci se ne smiruju.

Tome u prilog možda najbolje govori turbulentni početak godine, kada su u Atini ubijeni Stevan Stamatović (43) i Igor Dedović (45). Dok su sa suprugama i djecom sjedili u jednom restoranu u Atini, četvorica maskiranih pucača su se nonšalantno ušetala u restoran i izreštela škaljarce naočigled porodice.

Pucnjava je trajala svega nekoliko sekundi i odmah nakon toga maskiranu mladići su pobjegli sa lica mjesta. Do danas ovo dvostruko ubistvo nije rasvijetljeno, ali je otvorilo niz pitanja koja se najviše tiču toga da su škaljarci duže vrijeme utočište pronašli u Grčkoj, odakle su rukovodili pošiljkama kokaina švercovanog iz Latinske Amerike u Evropu.

Gotov paralelno sa tim likvidacijama, u Srbiji je šef škaljaraca Jovan Vukotić u beogradskom Centralnom zatvoru, nakon što je odležao petnaestomjesečnu kaznu zatvora zbog falsifikovanih dokumenata, čekao ekstradiciju u Crnu Goru koja je uz maksimalne mere obezbjeđenja i realizovana.

Više državno tužilaštvo Crne Gore sumnjiči Vukotića da je sa ubijenim Dedovićem i Milićem Minjom Šakovićem, pokušao da ubije dvojicu Miloša Radonjića i Vojina Stupara. Odmah po izručenju, Vukotić je ponudio dokaze u tamošnjim pravosudnim organima koji, prema riječima njegovog advokata, nesumnjivo dokazuju da u vreme te pucnjave uopšte nije bio u Kotoru niti u Crnoj Gori.

Neposredno pred njegovo izručenje, u Beogradu je navodno pokušano njegovo ubistvo, pošto su zbog četvorice mladića pokrenute predistražne radnje jer se sumnja da su presreli Vukotićevu posetu predstavljajući se kao policajci, navodno s namjerom da mu podmetnu cijanid u hranu.

Krajem februara, u Herceg Novom je likvidiran Šćepan Roganović, još jedan problematični član ozloglašene porodice Roganović, bliske kavačkoj kriminalnoj grupi. Za njegovo ubistvo osumnjičen je Novljanin Krsto Vujović koji je trenutno nedostupan policiji. Da li je ova likvidacije direktno povezana sa ratom škaljarskog i kavačkog klana nije zvanično potvrđeno, međutim povezanost ove porodice sa tako jakom, organizovanom kriminalnom grupom svakako ne treba smetnuti s uma.

Malo prije toga, u naselju Balijače u Podgorici, na stotinak metara od svoje kuće, ranjen je Igor Krstović (35), dok je vozio svoj automobil marke “mercedes”. Na njega je tada ispaljeno više od 20 metaka, a poznati napadači pogodili su ga u grudi, stomak i natkoljenicu.

Krstović se dovodi u vezu sa škaljarskim klanom, a liječenje je nastavio u Hanoveru što je i u tamošnjim i ovdašnjim medijima izazvalo veliku pažnju, pošto ga je u bolnici čuvao nezapamćeni broj policajaca.

Tokom ove godine, crnogorska policija je raspisala potjernicu i za jednim od sada uhapšenih u Odesi, Stefanom Đukićem (ranije se prezivao Mandić), pošto se sumnja da je on ispalio 15 hitaca u Jovana Klisića u Baru prošle godine, prilikom čega je ranjen i Velizar Gardašević.

Optužnica obuhvata još još sedam osoba, ali je Đukić označen kao direktni izvršilac atentata. Upravo je Đukić jedan od uhapšenih zbog pokušaja ubistva Zvicera u Kijevu.

Kokain zbog kog je počeo rat klanova pripadao ranjenom Zviceru

Rat koji bukti među njima započet je nakon što je u Valensiji krajem 2014. godine, iz stana Gorana Radomana, nestao tovar kokaina težak 200 kilograma. Ni godinu dana nije prošlo, a Radomana je stigla osveta – ubijen je u Beogradu.

On je tada izašao iz kubanskog zatvora u kom je robijao zbog jedne saobraćajke, vraćen je u Srbiju ali je odmah otišao u Valensiju. U stanu, koji je po tvrdnjama iz bezbjednosnog sektora plaćao i iz zatvora, našao je tovar od 200 kilograma kokaina.

Pouzdani izvori na koje se pozivaju Vijesti tvrde da ga je uzeo, iako to nije bila njegova droga, kako bi “naplatio” korišćenje svojih resursa za vrijeme koje je proveo iza rešetaka. Navodno, saznao je i ko je sakrio milionski vredan tovar u stanu. Prema podacima iz bezbjednosnog sektora, to su učinili njegovi dotadašnji partneri u poslu – Zvicer i kotorska kriminalna grupa. Time je “kocka bačena” i započet je krvavi rat koji bezmalo traje šest godina.

U samom početku sukoba koji će umnogome diktirati dešavanja u srpskom, crnogorskom ali i podzemljima drugih zemalja, ubistva su se mahom svodila na osvetničke pohode. Međutim, kako su godine prolazile, prerastao je u rat do istrebljenja.

U međuvremenu, i jednom i drugom klanu pridružile su se druge kriminalne grupe, ne samo iz crnogorskih gradova, već i iz Srbije.

– Taj rat više i nema veze sa nestankom droge, prerastao je u borbu do istrebljenja. Cilj je eliminacija svih ljudi za koje vođe klanova smatraju da su bliski njihovim suparnicima. To više nije klasična borba za tržište narkotika, već osveta, gdje su žrtve članovi familije, prijatelji, pripadnici kriminalnih grupa koji su saveznici rivalskog klana. U stilu “prijatelj mog neprijatelja je moj neprijatelj” – kazao je u ranijem razgovoru za Blic sagovornik blizak bezbjednosnim službama.

Bezobzirnost ovog rata potvrđuje i to da egzekutori nisu birali ni vrijeme ni mjesto da ubiju žrtvu, pa su upadali u kafiće, restorane, pucali nasred ulice, dizali u vazduh automobile u saobraćaju, a osim mete ubijali su i potpuno nedužne ljude, goste, prolaznike, koji su se spletom okolnosti zadesili tu.

Takav je slučaj bio sa Draganom Zečevićem, penzionisanim doktorom iz Niša. Kotoranin Marko Vuković, inače indirektno dovođen u vezu sa klanovima, likvidiran u blizini osnovne škole na Novom Beogradu dok je čekao da se završi nastava njegove djece.

Hannover: Mafia-Boss in der MHH in Behandlung?

Polizisten bewachen heute jeden Zugang an der Medizinische Hochschule Hannover/ MHHnova. Laut einem Zeitungsbericht behandelt die Klinik einen Mafia-Boss…🏩🚨

Posted by NDR Niedersachsen on Thursday, February 13, 2020

I sam način likvidacija mijenjao se s godinama, a klanovi su tehnike ubijanja i opominjanja vremenom sve više usavršavali. Tako su recimo postali pioniri u nošenju silikonskih maski prilikom izvršenja likvidacija, kakve ranije nisu korišćenje u oružanim sukobima na ulicama.

Postavljanje bombi pod automobile takođe je postao njihov prepoznatljivi potpis, a stručnjaci su ranije za naš list objasnili da su bombaški napadi tog tipa kriminalcima interesanti jer eksploziv uvijek može biti aktiviran daljinski, bombu nije teško napraviti, a jaka razorna moć eksploziva gotovo da garantuje smrt.

Jedna od ekplozija koja se dovodila u vezu sa sukobom kavčana i škaljaraca

Još jedna prepoznatljiva stvar iskristalisala se vremenom kod kavačkih i škaljarskih kriminalaca – gotovo uvijek, nakon izvršenja likvidacije, automobil korišćen u “akciji” odvezu na zabačeno mjesto, poliju ga benzinom i zapale kako bi uništili tragove.

Razbuktali požar tako proguta i oružje koje su koristili, garderobu i sve ono što ih može dovesti u vezu sa kričnim delom. Isto to učinjeno je u Kijevu, nakon ranjavanja Zvicera, a nespretni pucači su zapalivši “smart” i sebe povrijedili, pošto je vatra zahvatila garderobu jednog od njih.

Šefovi bez potjernica

Ono što je i u ovim klanovima karakteristično jeste činjenica da gotovo nijedna osoba koja se nalazi na rukovodećoj poziciji klana nikada ne završi iza rešetaka, ili makar uspije da zatvor na ovaj ili onaj način izbjegne, najčešće tako što drugi preuzmu krivicu na sebe.

Doduše, Jovan Vukotić, označen kao šef škaljaraca, trenutno se nalazi u crnogorskom pritvoru, zbog sumnje da je pokušao da ubije dvojicu kavčanina, a prethodno je u beogradskom Centralnom zatvoru odslužio kaznu zbog falsifikovanih dokumenata. Iako ga bezbjednosne službe označavaju vođom, šefom jedne od najjačih kriminalnih organizacija u ovom dijelu Evrope, konkretni dokazi za to, po svemu sudeći, ne postoje.

Ista je situcacija i sa ranjenim Zvicerom – crnogorskoj i srpskoj policiji interesantan je jer se smatra da bi mogao da odgonetne neka od nikada riješenih misterija povezanih sa nizom likvidacija širom Balkana, međutim za njim zvanično nije raspisana poternica. Njegov kolega Slobodan Kašćelan, sa kojim rame uz rame predvodi kavčane, pušten je u Crnoj Gori uz jemstvo da se brani sa slobode, a krivična djela koja mu se stavljaju na teret odnose se na zelenašenje.

Sukob dvije kotorske grupe, koje su ranije fukcionisale kao jedinstveni kotorski klan, polarizovao je i kriminalne grupe u Srbiji. Čak su se i pojedine navijačke frakcije priklonile jednoj od strana.

U Crnoj Godi cijele porodice su stale na jednu od dvije strane, pa su tako Radulovići i Vilotijevići, čiji članovi su ubijeni u višedecenijskom ratu među ovim familijama. Radulovići su bliski sa Vukotićima, dok su Vilotijevići u dobrim odnosima sa Roganovićima, pa samim tim i sa kavčanima.

Najveće gubitke tokom ovog rata pretrpila je najvjerovatnije porodica Roganović, bliska kavčanima, pošto su tri njena člana – Vladimir, njegov stric Niko i brat od strica Šćepan – ubijeni u mafijaškim obračunima, dok je Duško, drugi Vladimirov brat, u podmetnutoj eksploziji ostao bez obje noge.

Hronologija ubistava

2015.

Goran Radoman

Saša Marković (slučajna žrtva)

Ivan Lopičić

Goran Đuričković

Božidar Cicmil

2016.

Radovan Matović Rakela

Srđan Vlahović

Goran Biskupović

Miloš Bošnjak (slučajna žrta)

Dalibor Đurić

Radomir Đuričković

Đorđe Boreta

Dragan Zečević (slučajna žrtva)

2017.

Miroslav Ćetković

Predrag Ilinčić

Đorđe Sekulović

Niko Roganović

Ivan Nedović (slučajna žrtva)

Goran Lenc

Milan Peković

Boško Božović

Pero Damjanović

2018.

Davorin Baltić

Dražen Čađenović

Miloš Šaković

Radivoje Jovanović (slučajna žrtva)

Predrag Pejović

Miodrag – Migi Kruščić

Siniša Milić

Veselin Kalezić

Drago Božović

Vladimir Popović – Vlada Pop

Vladimir Roganović

2019.

Nikola Ćupić

Veselin Vukotić

Milo Ilić

Darko Mijović

Nikola Jovanović

Bogdan Milić

Zijad Nurković

2020.

Marko Vuković

Stevan Stamatović

Igor Dedović

Šćepan Roganović

Andrija Gazivoda

Pero Muhadinović

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu
Prihvati notifikacije