Tako vanredni koraci pokazuju koliko su se evropske zemlje približile granici onoga što je održivo u smislu posljedice njihove podrške Ukrajini protiv invazije ruskih snaga. Uz inflaciju koja je naglo porasla u cijeloj regiji (dijelom potaknutu ratom izazvanim poremećajima tržišta), borba Evropske unije s Rusijom oko plina trebala bi testirati odlučnost Unije do krajnjih granica. Pravi ekonomski udar možda tek počinje.
Dokumenti do kojih je došao Politiko detaljno su već opisali nacrt alarmiranja u cijeloj EU. Isti će omogućiti Briselu da odredi obvezna smanjenja potrošnje gasa od avgusta do maja iduće godine. Rezovi bi mogli biti inicirani u bilo kojem trenutku ako se pokaže da zalihe plina neće biti dostupne u onoj mjeri da evropski blok preživi zimu.
Prema prijedlogu Brisela, zemlje će takođe morati ažurirati svoje nacionalne planove za hitne slučajeve i to dobrovoljnim mjerama redukcije gasa do kraja septembra. Danas je objavljeno da će od 1. avgusta stopa redukcije iznositi 15 posto, a Putin je paralelno s tim zaprijetio da će smanjiti dotok gasa kroz Sjeverni tok za 80 posto.
Do 26. jula, kada se očekuje da će ministri energetike Evropske unije potvrditi nova pravila, Evropljani bi se mogli probuditi i shvatiti da im je zabranjeno neselektivno aktivirati klima uređaj ili, kako temperature budu padale u nadolazećim mjesecima, “raspaliti” grijanje.
Nadalje, poduzećima koja se smatraju “neesencijalnima” – a dokument Komisije sugeriraju da u tu kategoriju spadaju keramička, staklena i hemijska industrija (u nekim regijama kao što je Bavarska tu se uključuju i lokalne pekare) – moglo bi se platiti da se dobrovoljno isključe ili da se nađu prvi u redu za isključivanje gasa u “ekstremnim slučajevima”.
Sve se to, dakle, predlaže u ime kampanje solidarnosti EU s Ukrajinom.
Pet mjeseci nakon opšte invazije ruskog predsjednika Vladima Putina na Ukrajinu, ratna ekonomija – sa svim svojim posljedicama – stiže u Evropu.
U ratnoj ekonomiji nema se vremena za klimatske politike
U pokušaju da spriječi napredovanje Putinove vojske, Brisel je pokušao lišiti Kremlj milijardi prihoda od prodaje prirodnog gasa tako što je smanjio potrošnju ruskog gasa u EU za dvije trećine.
To nije upalilo, a zemlje Evropske unije su jasno dale do znanja da nisu voljne sankcionisati ruski gas, čak iako naftni embargo treba stupiti na snagu u decembru ove godine.
Sad je, ionako, vjerovatno prekasno. Podaci Međunarodne agencije za energiju (IEA) objavljeni u ponedjeljak pokazuju da je od invazije Moskva već zaradila trostruko više nego inače od prodaje nafte i plina u jednoj zimi, što znači da si može priuštiti nastavak smanjenja isporuka u Evropu.
Putin je s entuzijazmom prihvatio evropsku slabost prema ruskoj energiji, pretvorivši plin u svoje najmoćnije ekonomsko oružje. Do sada je ruski Gasprom smanjio ili prekinuo sabdijevanje gasom za 12 zemalja. Brisel se sada bori da povrati kontrolu potrošnje evropskih zaliha gasa – dok može.
S obzirom na to da su napori evropskih čelnika da traže alternativne snabdijevanja s Bliskog istoka uglavnom propali, ugalj je ponovno popularan širom EU, fabrike prelaze na izgaranje lož ulja, a priprema se i obustava klimatske politike za kontrolu emisija.
Nacionalni čelnici u Francuskoj, Njemačkoj i Španiji kažu da je najvjerojatniji scenario da Sjeverni tok ostane izvan mreže – s tim da se očekuje da će dotok ruskog gasa drugim rutama u Evropu takođe biti zaustavljen.
– Radimo na pretpostavci da se neće vratiti u funkciju – rekao je povjerenik EU Johanes Han novinarima u utorak.
Ako je Han u pravu, dugoročni izgledi biće loši. Procjene Komisije pokazuju pad BDP od 1,5 odsto u cijelom bloku ako Moskva prestane isporučivati prirodni plin.
Kako bismo prebrodili takav udar kada temperature padnu, “gas koji treba uštedjeti je 12 milijardi kubičnih metara – dovoljno da se napuni oko 130 tankera ukapljenog prirodnog plina”, tvrdi čelnik Međunarodne agencije za energiju Fatih Birol.
Ko će spasiti Njemačku?
Zanimljivo je primijetiti da oni najglasniji koji su pozivali na kažnjavanje Rusije sankcijama sada škrguću zubima na najnoviji plan Komisije. Stezanje remena kod kuće, kako bi se spasili “gutači plina” poput Njemačke, malo je reći, nije najpopularnija opcija u istočnijim zemljama EU.
Njemačka je jedna od rijetkih zemalja koja je potpisala tzv. sporazum o solidarnosti u kojima obećava da će dijeliti plin u kriznim situacijama. Komisija je pritom pozvala više zemalja da potpiše sporazum – poprilično neuspješno.
– Mi smo protiv nametanja obveznih redukcija – kaže poljska ministarka energetike Ana Moskva, čija se zemlja sada suočava s prijetećom nestašicom uglja nakon sankcija na ruski uvoz. Poljska nema sporazume o solidarnosti ni s jednim od svojih susjeda, no Moskva je uprkos tome uporna u politici da “mehanizam solidarnosti ne smije dovesti do smanjenja energetske sigurnosti bilo koje države članice”.
Mađari su otišli i korak dalje. Vlada Viktora Orbana objavila je da će njeni energetski planovi za hitne slučajeve zabraniti da plin eventualno napusti mađarske granice počevši od avgusta – što je izazvalo oštru rekaciju povjerenika EU za energetiku Kadrija Simsona.
– Pojedinačna nacionalna ograničenja koja utječu na prekogranične tokove gasa su neopravdana i mogu samo pogoršati probleme u trenutnoj situaciji na tržištu gasa – upozorio je Simson.
U Španiji i Portugaliji, vlade već djelomično subvencionišu cijenu gasa koji se koristi za električnu energiju i gledaju prema Francuskoj koja uvozi svu jeftinu energiju koju može. Skeptici u Španjolskoj ističu da štednja gasa kod kuće neće puno pomoći njihovim francuskim susjedima, s obzirom na ograničene gasne interkonekcije između dvije zemalje.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu