On je postao svjestan trenutne situacije, ali mu i dalje sve teško pada i ne može da prihvati činjenicu da njeno srce više ne pripada njemu:
– Izgubio si ti… Rekla bih ti neku stvar, ali ti neću nikada reći. Nisi ti samo sad izgubio, izgubio si odavno – govorila mu je Sandra.
– Ma, ja sam na tu priču stavio tačku odavno. Ne mogu da vjerujem, povraća mi se – tugovao je Dejan.
– Plači kad ti se plače, ali probaj i da treniraš malo mozak. Ti plačeš što gubiš ženu, to je normalno, probaj samo da se navikavaš. Izgledaju kao par, a ti da si gej drug – nastavila je Sandra.
– Ne mogu skroz da je pustim, ne mogu. Neka završi to što je započela. Koliko smo se borili za sve, da napravimo kuću, imali smo i ideje neke – rekao je on.
– Razboljećeš se. Ne spavaš, ne jedeš.
– Ja sam sve bazirao da imamo uspomene. Svi telefoni puni slika, svaki trenutak je zabilježen. Kada nam je dosadno, uzmemo i gledamo sve te stare snimke i slike.
– Preboljećeš je. Biće ti lakše, nekad će ti biti samo lijepa uspomena.
– Ne mogu da svarim to da ona i ja nećemo biti roditelji. Zamišljao sam nju. Šta je sve proživjela da bi postala majka, i sad ovako ostalo zaleđeno. Bio je pakao. A ona je bila najsrećnija.
– Bićete roditelji, možda ne jedno sa drugim, ali bićete. Precrno razmišljaš. Imala sam u porodici da su sve dali za vantjelesnu oplodnju, i sada su usvojili dijete i srećni su. Ožalio si je kao da je Bože me oprosti umrla – govorila je Sandra.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu