Društvo

"RIJEKA NAS JE SPASLA" Zorica je na Staroj planini postala HEROJ BORBE protiv stravičnog požara

– Gledala sam, vatra se širila brzo kroz šumu, nekad i po 10 do 15 metara na sat niz padinu. Svojim crvenim plamenovima proždirala je tepih od suvog lišća božanstveno lijepih boja. Gasili smo vatru zajedno sa vatrogascima, a da nije bilo Toplodolaca, posljedice bi bile daleko strašnije i teže.

"RIJEKA NAS JE SPASLA" Zorica je na Staroj planini postala HEROJ BORBE protiv stravičnog požara
FOTO: BRANKO JANAČKOVIĆ/RAS SRBIJA

Ovako priča Zorica Marinković iz Beograda koja se, snimajući dokumentarni film o mještanima Toplog Dola zatekla na Staroj planini u trenutku velikog požara.

Zorica Marinković je nezavisni istraživač i bavi se snimanjem dokumentarnih filmova. Prije Srbije živjela je na dva kontinenta u Africi i Australiji, a u Topli Do su je dovele stijene nevjerovatne boje. Kako kaže, to je sprski Kolorado.

Fascinirana je i karakterom Toplodolaca i borbom za opstanak prilikom bitke za rijeke, bila je svjedok druge velike nesreće koja ih je zadesila u kratkom roku. Zajedno sa mještanima i vatrogascima, i sama je učestvovala u gašenju vatrene stihije.

– Bila je nedjelja, snimajući završne kadrove filma uočili smo dim, ekipa sa Midžora u 12 sati alarmirala je vatrogasce. Nemjerljivi doprinos gašenju požara dala su 23 mještana Toplog Dola. Oni su trčeći gore dole po planini u opancima predvodili vatrogasce i žandarme kao vodiči, ali su i sami učestvovali u gašenju požara. Niko od nas nije imao metlarice za gašenje požara jer ih je bilo tačno po broju za vatrogasce. Po njihovom savjetu, umjesto toga koristili smo grane drveća kojima smo blago tapkali po plamičcima, kako bi vatri oduzeli kiseonik – sjeća se Zorica koja je dva dana prelazila i po 15 kilometara od sela do mjesta požara.

A požar se jako brzo spuštao niz padine.

– Vatra je bukvalno “klizila” niz padine. Bilo je to kao kad prospete ulje i ono klizi. Kada dođe do drveća, ona se uspinje uz drvo. Ako se napravi odbrambeni pojas oko stabla, moglo je drvo da se spase. U pojasu ispod plamene linije, na nekoliko metara, grabuljama, motkama, rukama – ko je kako stigao – pravljen je zaštitni pojas od oko jednog metra. Da vatra ne može da preskoči, i tu bi se ona zaustavljala. U jednom dijelu planine vatru je zaustavila Studenička rijeka. Govorila sam im: “Rijeku ste branili, rijeka vas je spasila.” Da nije bilo rijeke vatra bi došla sa te strane do Toplog Dola. Jako puno simbolike ima u svemu. Rijeka se im odužila za to što su je branili – priča Zorica.

Spas je stigao na Svetog Luku – počela je da pada kiša koja je ugasila požar.

Foto: Privatna arhiva/RAS Srbija
Foto: Privatna arhiva/RAS Srbija

– Kada je počela da rominja kiša, bila je to naznaka da je vatri došao kraj. Temperatura na Midžoru je pala, došao je i snijeg. Sutradan je uslijedila provjera terena. Ovaj požar je pokazao i koliko je bitno da do sela postoji dobar put. Selo je skroz odsječeno zbog lošeg puta – priča Zorica.

Zorica se vratila u Beograd, ali joj je srce ostalo u Toplom Dolu.

– Mene su Toplodolci preporodili. Čini mi se da sam promjenila nešto u sebi karakterno boraveći u tom selu i tokom borbe za očuvanje rijeka i sada za vrijeme požara. Ne znam šta je to, ima ta neka magija. Ti ljudi imaju tu neku toplinu, oni su tako blagi. Oni se ne svađaju. Ne može čovjek da ostane imun na to. Kada sam se vratila u Beograd, toliko sam zažalila. Taj njihov izolovan život ima takav smisao. Toplodolci su vrijedni ljudi, ništa ne traže. Nemaju put, ambulantu, dobar vodovod, nemaju ništa, a i ne traže ništa, samo kažu: “Ne oduzimajte nam vodu, to nam je život” – veli Zorica.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu
Prihvati notifikacije