Kaže ovo u intervjuu za Srpskainfo predsjednik Udruženja veterana odbrambeno-otadžbinskog rata Republike Srpske, Risto Jeftić, komentarišući proteste demobilisanih boraca Vojske RS koji su u srijedu izašli na ulice Banjaluke kako bi ukazali na težak položaj boračke kategorije i zahtijevali rješavanje njihovih problema.
Jeftić ističe da borci ne traže ništa što je nemoguće, niti što Republika Srpska ne može da ispuni, te da mu zato nisu jasne reakcije pojedinaca iz vlasti koji, umjesto da pokažu razumijevanje, radije cijelu priču politizuju.
Šta je razlog nezadovoljstva?
Nedovoljno razumijevanje vlasti i loš rad Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite RS, boračkih organizacija i odsjeka za boračko-invalidsku zaštitu. Vidimo da Vlada Srpske iz godine u godinu povećava finansijska sredstva za boračku kategoriju, a paralelno s tim se povećava i broj korisnika, što je van pameti. Nelogično je da se broj boraca povećava iz godinu u godinu. Pitam se kakvim se to uredbama i zakonima rukovode u resornom Ministarstvu koje omogućuje da se s povećavanjem novčanih izdvajanja povećava i broj korisnika. Svjedoci smo i da se novčana sredstva ne troše transparentno i pravično. Neke osobe dobijaju razne privilegije i pomoć po pet puta, dok neki ljudi koji su prioritetniji ne dobijaju nikad ništa. Jednostavno, sistem nije dobro uvezan. Niko nikoga ne kontroliše. Primjera radi, resorno ministarstvo nije bilo zainteresovano 25 godina da uradi socijalnu kartu za borce. To je urađeno tek ove godine, i to na našu inicijativu koju smo pokrenuli preko Odbora za boračko-invalidsku zaštitu NSRS. Dakle, socijalna karta se radi nakon 25 godina. Pa to je bila osnovna polazna tačka koju je resorno ministarstvo trebalo imati da bi znalo kakve uredbe da donosi i šta da radi.
Šta je to što tražite od vlasti Srpske da ispuni?
Ne zahtijevamo ništa što nije stvarna potreba boraca i za sve nudimo rješenje kako da se realizuje. Pozivamo da se javno objavi registar svih boraca, kao i registar davanja naknada, kako bi se izbjegle zloupotrebe. Tražimo reviziju registra boraca, odlazak u penziju demobilisanih boraca sa 58 godina starosti, potpuno oslobađanje troškova liječenja za I i II boračku kategoriju, povećanje mjesečnog boračkog dodatka na pet maraka po mjesecu učešća u ratu, te sahranjivanje boraca o trošku države. Možda je najprioritetnija stavka uvođenje određenih povlastica za porodice umrlih boraca. Te porodice su definitivno u najgoroj situaciji, jer nikakvih povlastica od države nemaju. Iza borca, koji je umro, ostanu djeca i supruge, koji nemaju prioritet prilikom zapošljavanja, borački dodatak, niti ikakvu pomoć.
Odavno insistirate na reviziji registra boraca. Zašto smatrate da je to bitno?
Resorni ministar Duško Milunović je prije godinu dana izjavio kako je 1996. godine iz rata izašlo ukupno 210.000 boraca. Danas ih ima oko 204.700. Pitao sam ministra kako je moguće da je za 25 godina umrlo samo 5.500 boraca. Ima li tu logike?! To samo pokazuje da se iz dana u dan izdaju lažna rješenja i povećava broj boraca. Imam provjeren podatak da su svi korpusi VRS brojali ukupno oko 135.000 boraca. Mnogi od tih boraca su nakon rata napustili BiH, raselili se po inostranstvu i nisu uopšte izvršili ni kategorizaciju. I sad, imamo situaciju da od 135.000 boraca, od kojih mnogi nisu izvršili kategorizaciju, dobijemo 210.000, a da je za 25 godina umrlo samo njih 5.000. Šta nam to govori? Pa najmanje 30 odsto boraca je u ovih 25 godina umrlo jer se biološki sat ne može zaustaviti.
U srijedu ste se sastali s predsjednicom Cvijanović, članom Predsjedništva Dodikom i ministrom Milunovićem. Da li ste im ukazali na ovaj problem i šta su rekli?
Da, ponovio sam im sve ovo i rekao da nema nikakve svrhe što se povećavaju finansijska sredstva za boračku kategoriju ako će se povećavati broj lažnih korisnika. Rekao sam im da se mora napraviti neka redukcija i da se očisti žito od kukolja. Na taj način će se napraviti ušteda u budžetu Srpske, a s druge strane će ta sredstva stvarno dobijati oni koji i trebaju da dobijaju, istinski borci, koji su ostvarili to pravo. Ministar Milunović je u nekoliko navrata rekao da se ne može ukidati stečeno pravo, što nije tačno. Već su se ukidala stečena prava koja su imali borci. Dodik i predsjednica Cvijanović su se složili sa mnom. Rekao sam im, ako su u FBiH uveli da je zatvorska kazna od 10 do 15 godina za lažno svjedočenje da si bio učesnik rata, pa zašto se i kod nas ne uvede kazna. Napravi se revizija i kaže “kazna je 5.000 KM i pet godina zatvora za lažno svjedočenje”. Neka svako dođe i napiše gdje je sve bio u ratu, otkad do kad, pa ko da lažnu izjavu – u zatvor na pet godina. Dodik se odmah složio sa mnom i rekao da kazna treba biti 10 godina i da se zakon mora mijenjati da se to počisti.
Kažete da su Dodik i Cvijanovićeva pokazali razumijevanje. Međutim, Dodik je kasnije izjavio kako se radilo o politički motivisanom skupu i da rukovodstvo vašeg Udruženja time gubi kredibilitet. Kako to komentarišete?
To je smiješno. Tačno je da su Dodik i predsjednica Cvijanović imali izuzetno razumijevanje. Smatram da je sastanak s njima bio izuzetno dobar i žao mi je što ranije nije došlo do tog sastanka i što ranije nisu pokazali volju da se sastanemo. Dodik me je pitao na sastanku da li smo mi stranački obojeni. Rekao sam mu: „Vi ste nas obojili. Vi ste nas obojili onog dana kada smo iscrpili sve mogućnosti da se sazove posebna sjednica NSRS na kojoj bi se razgovaralo o boračkim problemima.“ Jedini način da se sazove ta sjednica bilo je prikupljanjem potpisa poslanika. Rekao sam Dodiku: „Vi ste nas tada obojili jer niko od poslanika iz vlasti nije htio da potpiše taj papir, već je to uradila opozicija“. Dakle, 28 poslanika, koliko ih je bilo potrebno da se sazove posebna sjednica, stavilo je svoj potpis i svi su bili iz opozicije, a nijedan iz vlasti. Ko je kriv za to, mi ili poslanici iz vlasti? Dakle, vi ste nas gurnuli i obojili. Mi nismo obojeni ni u čije ruho. I u ratu, a i danas, jedino ruho koje nosimo je ruho naroda. Naše udruženje je veliko i u njemu svako ima svoju političku opredijeljenost i svako izlazi na izbore. Međutim, u našem udruženju se ni na jednom sastanku ne razgovara o politici već o problemima koji tište borce. Kada završimo sastanak, svako ima pravo privatno da radi šta hoće.
Da li se problemi boraca politizuju i koriste za politička potkusurivanja vlasti i opozicije?
I jedni i drugi mogu da pričaju šta hoće, ali da bi se došlo do istine moraju se gledati argumenti i činjenice. Činjenica je da je 9. marta na posebnoj tematskoj sjednici NSRS posvećenoj boračkoj populaciji usvojen niz zaključaka. Parlament Srpske je zadužio Vladu RS i resorno Ministarstvo da sprovedu te zaključke. Dali smo im rok od tri mjeseca da se krene u realizaciju tih zaključaka. Međutim, ministarstvo je ponovo radilo vrlo loše svoj posao i za tri mjeseca nisu ništa uradili. Jedino šta su uradili, a što je navedeno u jednom od zaključaka i odnosi se na pomoć socijalno ugroženim borcima, jeste da su uveli neku pomoć od 100 KM. Mi ne želimo da se parcijalno rješavaju stvari već da se sistematski rješavaju. Mnogo se toga može riješiti ako se poštuju zaključci kojima je NSRS obavezala Vladu i resorno Ministarstvo. Ništa nisu uradili. I, šta su mislili, da smo mi naivni?! Mislili su da ćemo ćutati, oni neće ništa uraditi, a zaključci će se zaboraviti. Idu izbori, NSRS i Vlada RS idu u tehnički mandat i dok se formira nova i krene raditi proći će godinu dana. Ne možemo toliko čekati i zato smo u srijedu izašli na ulicu. Željeli smo da im pokažemo da nismo slijepi i da ne dozvoljavamo da neko gazi i ne poštuje odluke najvišeg zakonodavnog tijela u Srpskoj. Zbog čega smo imali posebnu tematsku sjednicu? Zbog čega su doneseni zaključci?
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu