Napisao ih je isti čovjek, šarmantni radnik-pjesnik Duško Trifunović. A Duško je rođen 1933. godine na današnji dan. Dakle, danas mu je 86. rođendan, ali ga pjesnik i hitmejker nije doživio. Duško Trifunović je preminuo 2006. godine, daleko od svog zavičaja. Rođen je u Sijekovcu kod Broda, selu poznatm po prvom ratnom zločinu u BiH u posljednjem ratu, radio je i živio decenijama u Sarajevu, a umro je u Novom Sadu.
Generacije ostarjelih dječaka i djevojčica iz Titove juge, pamtiće ga i po hitovima koje je pisao za Bijelo Dugme i Zdravka Čolića, ali i za “Indekse”, “Tešku industriju”, Nedu Ukraden, pa čak i za poznate kantautore Jadranku Stojaković, Arsena Dedića. Posljednje poznato estradno ime sa kojim je radio bio je Željko Joksimović. Duško je napisao više od 300 hitova, ali je bio i ozbiljan pjesnik i TV stvaralac, koji je dobio brojne nagrade.
Prvu pjesmu napisao je tek po povratku iz vojske, sa 22 godine. Trifunović je pričao da je svoju prvu zbirku pjesama napisao na vratima vagona, jer je 12 godina radio Rafineriji Brod, kao bravar.
U školi se nije proslavio. Govorio je da se plašio škole jer su tamo ispitivali učenike profesor te pita, a ti znaš da on to zna.
– Mislio sam, kako su blesavi, pitaju te ono što već znaju. Onda sam došao do zaključka da jedino ako budem pisao neću morati nikome da polažem račune – govorio je Duško. Brzo je skontao kako funkcioniše književna scena, ali je tražio svoj pjesnički put.
– U početku su piscu najveća inspiracija samoća i nesreća. Poslije shvatiš da ne moraš robovati istoriji i teoriji književnosti. Nisam mogao ostati u pjesničkom jeziku koji se sastojao od vjetra, vode i magle. Nisu me interesovale te elementarne nepogode – govorio je Trifunović.
U Sarajevo je došao sa 24 godine i zanatom bravara, ali već sljedeće godine izdaje prvu knjigu i odmah je bio nagrađen Brankovom nagradom, na Stražilovu. Čuveni pjesnik-radnik bio je jedan od najznačajnijih predstavnika takozvane govorne poezije.
Za svog životnog vijeka napisao je 20 knjiga poezije, četiri romana i nekoliko drama. Smatra se zaslužnim za kreiranje nečega što je kasnije nazvano sarajevska rokenrol škola. Šira publika pamti ga po TV emisiji “Šta djeca znaju o zavičaju”, a pjesnici po pjesmi “Griješio sam mnogo”.
“Griješio sam mnogo, i sad mi je žao i što nisam više, i što nisam luđe, jer samo će gresi kada budem pao biti samo moji – sve drugo je tuđe…”
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu