Pokazali su to do sada brojni primjeri i slučajevi, a bez obzira na sveukupni napredak koji svijet bilježi u raznim oblastima, činjenica je da napretka gotovo da i nema kada je u pitanju svijest o postojanju transrodnih osoba i o problemima s kojima se one svakodnevno suočavaju.
Zasigurno je jedna od najvećih želja transrodnih osoba ta da iz pola u kojem su rođene pređu u onaj pol kojem osjećaju da pripadaju. No, u društvu BiH, gdje vladaju stereotipi i predrasude o tim osobama, čine ih žrtvama sistemskog kršenja ljudskih prava i ovo društvo zasigurno im ne nudi nikakav recept, niti podršku za rješavanje njihovih problema.
Udruženja u BiH i pojedinci koji pokušavaju pomoći ovoj populaciji do sada su često isticali da u BiH ne postoji tim stručnjaka za obavljanje medicinske procedure promjene pola, te transrodne osobe takve zahvate moraju obavljati u Srbiji, Hrvatskoj ili nekoj drugoj zemlji.
Na naše pitanje obavljaju li operacije promjene pola u Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu, nisu ni odgovorili. Iz Univerzitetskog kliničkog centra u Tuzli dobili su rekli da ne obavljaju takve operativne zahvate.
Iz Zavoda zdravstvenog osiguranja FBiH na pitanje avaz.ba pokrivaju li svojim osiguranicama eventualne troškove promjene pola dobili su, kažu negativan odgovor.
Ovo su samo neki od pokazatelja da su transrodne osobe i njihovi problemi za naše društvo potpuno marginalizovani.
Za mnoge, mahom neupućene i one s predrasudama, činjenica da neko želi promijeniti pol je neshvatljiva i neprihvatljiva.
No, stručnjaci kažu da osobe koje žele promijeniti pol, to ne čine ni iz kakvog hira, nego iz preke potrebe.
Miroslav Đorđević, profesor Medicinskog fakulteta u Beogradu te specijalista dječje hirurgije i urologije, smatra se trenutno jednim od najvećih stručnjaka rekonstruktivne hirurgije u svijetu. Već 25 godina pomaže osobama rođenim u “pogrešnom tijelu“.
Radi se o ozbiljnom neskladu između osjećaja pripadnosti suprotnom polu u odnosu na pol u kojem su osobe rođene. Zato je neophodno ovo shvatiti veoma ozbiljno. Sredina, ali i ljekari, moraju se više uključiti i pomoći svima njima. Želim podvući da se ovdje ne radi o hiru, nego o potrebi – ističe profesor Đorđević za avaz.ba.
Zahvat promjene pola košta oko desetak hiljada maraka
On kaže da mu se za pomoć obraćaju i pacijenti iz BiH.
– Kada je u pitanju prostor bivše Jugoslavije, do sada sam operisao oko 600 transrodnih osoba. Iz BiH u posljednjih deset godina bilo je četvoro. Činjenica da je to po jedna osoba na dvije godine, s obzirom na broj stanovnika, govori u prilog da se te osobe još skrivaju i odgađaju početak svoje tranzicije ili odlaze u druge zemlje radi operacije – kaže Đorđević.
Inače, u zavisnosti od vrste tretmana i neophodnih i željenih tretmana zahvat promjene pola košta oko desetak hiljada maraka. Profesor Đorđević pojašnjava da cijeli proces traje i nekoliko godina.
– Proces je dugotrajan i s ovim osobama rade iskusni psihijatri i psiholozi. Tada se uključuju i endokrinolozi koji propisuju hormonsku terapiju pola kojem se teži. Tako osoba započinje život u realnom svijetu s drugim polom. Tek na samom kraju dolazi na red hirurška konverzija genitalija – kaže Đorđević.
S obzirom na trenutnu zakonsku regulativu u BiH, koja je tek odnedavno kroz Zakon o matičnim knjigama prepoznala i omogućila upis promjene pola kroz knjige, zasigurno je da će još mnogo „vode proteći“ dok ove osobe kao ravnopravne ostalima ne prepoznaju i društvo i sistem.
O tome šta sve prolazi jedna osoba koja u BiH želi promijeniti pol, pokazuje primjer Mirnesa Kubata iz Kaknja.
On se prije nekoliko godina pojavio na našoj muzičkoj sceni, pod imenom Vanilla i na sebe je skrenuo pažnju jer je nastupao u ženskoj odjeći.
Nakon brojnih osuda, prije nekoliko godina odlučio je sve ostaviti iza sebe i odseliti u Švedsku. Mirnes sada ima i novo ime Mary, trenutno prolazi proces promjene pola. Ali već živi kao žena jer se tako osjeća čitav svoj život.
– Ideja o promjeni pola ne dolazi niti je dobijaš u nekoj fazi života, jednostavno postoji želja, postoji san, da promijeniš pol, a ta želja kod transosoba se javi još u ranom djetinjstvu, kad počinješ osjećati prve znakove polne disforije i da nešto nije u redu sa tobom.
Prolazak ispod duge
Problem Bosne je u tome što naši roditelji i kad vide da im se dijete razlikuje od drugih nemaju običaj dijete voditi psihologu, jer kod nas je to glupo mišljenje “da samo lude osobe posjećuju psihologa i psihijatra” odavno u narodu.
Postoji ona legenda ili više možda neka bajkovita priča koju čak doznaš još i dok si dijete “ako prođeš ispod duge, postaneš neko suprotnog ola”. E ja sam već sa četiri godine čula to i imala želju da prođem ispod duge. Tad nisam ni znala da postoji medicinsko rješenje mog problema.
Dalje otkriva da je sa 16 godina otkrila da postoji mogućnost promjene pola. Međutim, iskusila je na svojoj koži šta znači u BiH biti drugačiji.
– Pretežno ćeš čuti kod nas u Bosni za transženu “peder u haljini” ili za transmuškarca “lezbijka – muškarača“, to samo govori koliko je naše društvo neupućeno u polni i seksualni identitet i da su to dva različita identiteta, ali sve se to dešava jer kod nas je seksualnost još tabu tema. Čast izuzecima, ali mnogi vas mrze samo što ste drugačiji i žele vam zlo. Čak se ne ustežu ni nasilje nad vama da provedu – ako se žališ nadležnim organima, oni kažu da vi provocirate izgledom. Svi ti pomaci u BiH po pitanju LGBT populacije su nasilu. Vlasti pokušavaju da se dodvore Evropi, a primjena zakona u praksi i promjena svijesti građana se ne dešava, jer nas obrazovni sistem odmalena odgaja “mrziteljima” drugačijeg – kaže Mari.
Ističe i da je proces promjene pola u Švedskoj, gdje trenutno živi, besplatan, odnosno snosi ga zdravstveno osiguranje.
– Svjesna sam i da će mnogi sve ovo da protumače “pobjegla u Švedsku jer je gore sve džaba“ – to će biti komentari.
Ali, želim reći da ja mislim da Bosna prvo treba da sredi sve one životno ugrožene medicinske slučajeve, da se ljudi ne liječe skupljanjem novca, da nam djeca ne umiru samo zato što im roditelji nemaju novac da plate operacije. Pa kad se sve to sredi, može da se sredi i pitanje tranzicije – zaključuje naša sagovornica.
Promjena dokumenata
Administrativne procedure promjene pola, kao što su novi identifikovani dokumenti, utvrđivanje identiteta u obrazovnim ustanovama, kao i prilikom zaposlenja, predstavljaju dodatne napore za transrodne osobe.
Iako zakoni o matičnim knjigama FBiH i Republike Srpske osobama koje su promijenile pol omogućavaju promjenu dokumenata u skladu sa novim polom, administrativne procedure i dalje su spore i selektivne, jer je to moguće učiniti tek nakon izvršene potpune medicinske prilagodbe spola. Poseban problem je to što niko ne vodi računa o ranjivosti tih osoba, piše avaz.ba.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu