Ovim filmom Simo Brdar je rasvijetlio misteriju na sjeveru Norveške, na stijeni u Saltdalu, gdje je krvlju logoraša Miloša Banjca iz dubičkog sela Klekovci njegov brat Marjan, krajem Drugog svjetskog rata, nacrtao krst. Od tada, Norvežani crvenom bojom obnavljaju ovaj krst i čuvaju uspomenu na logoraša kojem do skoro nisu znali ni ime, ni porijeklo. Braću Banjce iz Klekovaca ustaše su 1943. godine odvele u jedan od najsurovijih njemačkih logora u Norveškoj. Film je snimljen u Klekovcima kod Kozarske Dubice, norveškom gradu Soltdalu i u Zemunu u Srbiji.
Dokumentarac svjedoči o stradalničkoj sudbini Kozarčana u njemačkim logorima smrti. Na festivalu u Sevastopolju, a prije toga u Krasnodaru i Dnjepropetrovsku, gdje je takođe film nagrađen, Rusi su prepoznali i vrednovali patnju Kozarčana i njihovu žrtvu u Drugom svjetskom ratu – kazao je Brdar.
Film “Krst od krvi” već je dobio pet nagrada na uglednim festivalima, a projekcije u Bergenu, Oslu, Kristijansandu, Lilehameru, Sidneju, Njujorku i drugim svjetskim metropolama svjedoče o visokim umjetničkim dometima i snažnim porukama koje je Simo Brdar prepoznao, filmski obradio i poslao u svijet da svjedoče o patnji srpskog naroda.
– Drugi Svjetski rat odnio je mnogo života, nanio mnogo nepravde, bola i urezao rane o kojima pokoljenja i dalje pričaju. Upravo ta svjedočanstva koja se prenose generacijama pomažu da svi ti stradalnici ne odu u vječni zaborav, već da ih sa poštovanjem pominjemo. Tako je jedna porodica pričala svoju istoriju i sudbinu svoga djeda, pa se rasvijetlilo novo otkriće logora u kojima je bio naš narod, degradiran, izgladnjivan, mučki tretiran i nažalost mnogi nikada nisu preživjeli sve te strašne trenutke – podsjeća Brdar, čiji su filmovi, prvenstveno o Jasenovcu i Donjoj Gradini, dospjeli na mnoge svjetske meridijane i pronijeli strašnu i snažnu poruku sa mjesta gdje je zvjerski umoreno hiljade, stotine hiljada nedužnih ljudi.
Norvežani, čuvaju više od sedam decenija svjedočanstvo na stijeni, crvenom bojom obnavljaju pravoslavni krst i čuvaju uspomenu na mučenika i logoraša, podsjeća Simo Brdar, istoričar i filmski reditelj iz Kozarske Dubice.
– Krvavi krst, tamo gdje je davno iscrtan decenijama ne blijedi, bez obzira na to što je izložen surovoj zimi i hladnoći. Norvežani crvenom bojom redovno osvježavaju njegov trag, što je mene fasciniralo – rekao je Brdar.
Hitleru i njegovoj nacističkoj tvorevini bili su potrebni putevi na sjeveru Norveške radi snabdijevanja dragocjenim rudama, transporta vojske i materijala. Za te poslove prinudno je dovedeno 145.000 zarobljenika. Nacisti su na sjeveru Norveške otvorili pet glavnih logora, koje su Norvežani prozvali “serberleir”, što u prevodu znači srpski logori. U ljeto 1942. godine pristižu prvi jugoslovenski zarobljenici, većinom Srbi. Najveći i najozloglašeniji logor se zvao Botn u kojem su bili smješteni logoraši iz Jugoslavije, Sovjetskog Saveza i mali broj iz Poljske. Uslovi u logorima, gdje se mnogo radilo, bili su loši sa velikom stopom smrtnosti. Geografski region u kojima su bili smješteni logori pripada sjevernom polarnom krugu, gdje su zime izuzetno oštre i hladne. Ishrana je bila slaba, voda za piće i ličnu higijenu izvlačena je iz rovova i jama u koje se ponekada izlivale fekalije. U filmu je prikazana i Norvežanka koja se sjeća tih dana i izgladnjelih logoraša.
Istraživač genocida i Holokausta
Simo Brdar je scenarista, režiser i književnik, koji se više od 25 godina bavi istraživanjem genocida i Holokausta. Počasni je član Izdavačkog savjeta Instituta Jasenovac u Njujorku od 2007. godine. Dobitnik je brojnih nagrada za filmove koji su prikazani na međunarodnim filmskim festivalima širom svijeta.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu