Slično kao i u nekim davno prošlim vremenima, kada su sultanovi hatišerifi i dobročinstva Porte odlučivali o tome da li se balkanskoj raji crno piše ili joj se smiješi zelena grana, od milosti i ćudljivosti sadašnjeg turskog vladara doslovno zavisi sudbina ovog dijela Evrope.
Ukoliko Erdogan, pritisnut sve većom inflacijom i ekonomskim problemima odluči da se riješi pet miliona migranata koji se već par godina „kisele“ u Turskoj, ne treba biti preveliki mudrac pa zaključiti da bi se u tom slučaju BiH prva raspala kao lego kockice.
Državi koju je dosadašnji prolaz nešto više od 10.000 migranata koštao žestokih političkih sukoba ne samo između vlasti i opozicije, već i do nezamislive svađe „lokalaca“ iz Cazinske Krajine sa centralnom vlasti u Sarajevu, ne treba puno da eksplodira.
Kada je moderni turski sultan onomad u više navrata poručivao kako mu je rahmetli Alija ostavio Bosnu u amanet, ni riječi nije bilo o tome da u amanetu stoji i isporuka višemilionske armije izbjeglica iz Bliskog istoka i sa sjevera Afrike.
Ni „Islamska deklaracija“, ni priče o muslimanskom bratstvu i solidarnosti više ne piju vode kod naroda koji baštini potpuno druge vrijednosti i adete od nevoljnika koji se ovih dana tiskaju i bodu noževima po kolektivnim centrima u Bihaću i Velikoj Kladuši.
A sve bi uskoro moglo da bude i mnogo gore. Ako Erdogan otvori granice.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu