Kolumne

Sabirni centar

Tužilaštva u Republici Srpskoj i BiH, a posebno ono u Banjaluci, sve više liče na sabirne centre. U tim i takvim centrima sakupljaju se mnogi predmeti o raznim krivičnim djelima.

Sabirni centar
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA

Kad ta kriminalna djela dođu do tužioca onda nastaje komedija. Obični građani to shvataju ovako: “U tužilaštvima biraju predmete, pa sude onima koje smiju da osude, a kriju predmete onih koji su za zakon u ovom trenutku nedodirljivi. Zato se ne osuđuju velike ribe i ne mogu da se rasvijetle najteža ubistva i krivična djela”. Ovo je samo jedan mali dio razgovora koje možete čuti od građana Banjaluke, koje vode tokom druženja po parkovima.

I stvarno, kad sve saberemo, rezultati nam pokazuju da priča građana nije prazna i da su i oni tokom svih ovih godina shvatili po kojoj formuli funkcioniše pravosuđe u ovoj zemlji. Smiješno i žalosno.

Skoro da ne prođe mjesec a da nas ne iznenadi neki novi propust tužilaštva. Svaki put ta ljestvica je sve veća i veća.

Pa tako, samo one ne upućene je mogao iznenaditi zadnji slučaj, a to je da ništa nije urađeno godinu dana nakon smrti trudnice u Banjaluci i da još uvijek nema ni optužnice, ni osumnjičenih.

Upravo ovakvi slučajevi izazivaju sumnji da se u tužilaštvima ljudi dijele na podobne i nepodobne, na jake i slabe, na one moćne i nemoćne. Pitam se postoji li neko ko je zadužen da odlučuje koji to slučajevi i kriminalna djela idu u ladice i kojima će istraga godinama tapkati u mjestu. U ladicama po pravilu najčešće završavaju slučajevi koji su digli najveću prašinu i koji se tiču nekih bitnih institucija i pojedinaca.

Upravo je takav i slučaj trudnice Ilijane Manojlović, koja je prije tačno godinu dana uradila amniocentezu u UKC RS, poslije čega se situacija s njenim zdravljem dodatno zakomplikovala. Ona je nakon dva dana umrla od sepse.

Tada su mnogi spominjali da je upravo greška nekog od ljekara dovela do ovih komplikacija i u cijeli slučaj se uključila i policija i banjalučko tužilaštvo.

Međutim, godina je prošla od ovog događaja koji je uznemirio ne samo Banjaluku, nego i cijelu Republiku Srpsku, i od tada ništa nije konkretno urađeno.

S pravom se muž pokojne Ilijane pita zašto sve nije urađeno brže, da li je za jedno vještačenje potrebna godina dana i ističe da gubi vjeru u pravosuđe.

Nažalost, on nije jedini koji je izgubio vjeru u pravosuđe.

Do sada smo više puta pisali o njihovim propustima, smjenama tužilaca, dugim istragama, puštanjem na slobodu kriminalaca i mnogim drugim problemima koji godina potresaju ovu pravosudnu instituciju. Međutim, to očigledno nikoga ne potresa u OJT Banjaluka.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu
Prihvati notifikacije