Hronika

SAHRANA UMJESTO PUNOLJETSTVA Voz je prije godinu dana usmrtio osmoro ljudi, porodice NEUTJEŠNE

Marijana se tog jutra uspavala za prvi čas, pa je u školu krenula sljedećim autobusom. Kao da je neka sila tako htjela. Više se nije vratila. Prevezli su je do bolnice, ali nije joj bilo spasa. Preminula je na operacionom stolu. Gledam njene drugarice kad se vraćaju iz škole i sve se nadam sad će i moja unuka da naiđe. Tih dana pisala je pozivnice za 18. rođendan, a umjesto u kafani, obilježili smo ga na groblju – kaže Miroslava Kocić, baka nastradale Marijane Kocić (17), jedne od osam žrtava stravične saobraćajne nesreće, koja se na današnji dan 2018. dogodila u Donjem Međurovu, kod Niša.

SAHRANA UMJESTO PUNOLJETSTVA Voz je prije godinu dana usmrtio osmoro ljudi, porodice NEUTJEŠNE
FOTO: PRIVATNA ARHIVA/RAS SRBIJA

Zajedničkim pomenom za osmoro nastradalih, rodbina i prijatelji okupljeni u crkvi u Čokotu još jednom su se podsjetili kobnog jutra i trenutka kada je voz udario u autobus “Niš-ekspresa” koji je bio pun putnika.

Mještani Čokota i Novog Sela, odakle su bili nastradali putnici, ne mire se sa sudbinom da njihovih najbližih više nema. Tog 21. decembra, stradalo je troje djece i petoro izuzetnih komšija, očeva, majki, supruga, dobrih ljudi, prenose Novosti.

Marijanine roditelje, Vanju i Srećka, zatekli smo na groblju. Ne prođe, kažu, dan, da njih dvoje ne dođu da makar zapale svijeću.

Svakog dana smo ovdje. Jedva čekam da suprug dođe, da kaže “idemo na groblje”. Da možemo, mi bismo ovdje ležali umjesto kćerke. Čuvaš dijete, školuješ ga, a jedan neodgovorni vozač ga ubije. I nije on ubio samo nju, ubio je celu našu porodicu. Mi više ne živimo poslije te tragedije, mi samo postojimo – neutješni su Marijanini roditelji.

Oni kažu da je kazna od osam godina zatvora, koliko prijeti vozaču autobusa zbog izazivanja nesreće, zanemarljiva naspram patnje nanijete Čokotu, Novom Selu i Nišu.

Tog kobnog 21. decembra 2018., oko osam ujutru, kada su djeca krenula u školu, voz je na pružnom prelazu udario u autobus i bukvalno ga prepolovio. Za manje od 10 minuta, na licu mjesta bili su i Hitna pomoć i vatrogasci, mnogobrojni mještani koji su priskočili u pomoć da spasavaju ljude.

A prizor je bio stravičan. Na sve strane ležala su razbacana tijela putnika, povrijeđenih i poginulih. U klinički centar istovremeno je dovezeno dvadesetak pacijenata. Kako je tada ispričao čuveni hirurg, primarijus dr Miodrag Lazić, unosili su ih na rukama, na nosilima, u kolicima, krvave, teško povrijeđene, mnoge bez svijesti. Sve je ličilo na ratno stanje.

Na licu mjesta stradali su Aleksa Dimitrijević (15) iz Novog Sela i Bogomir Lazić (75) i Danijela Stanković (48) iz Čokota, dok su u KC Niš u toku operacija podlegle povredama Nataša Janković (42) i Marijana Kocić (17), obje iz Čokota. Gajtana Stamenković (78) iz Donjeg Međurova preminula je 29. decembra u intenzivnoj nezi, a nakon nje, 2. januara ove godine, i njen komšija Vlastimir Đorđević (65).

Bitku za život najduže je vodila Lena Ilić (16), koja je mjesecima bila na aparatima u niškoj bolnici. Nažalost, preminula je 18. maja ove godine, i ona je osma žrtva nesreće koju Nišlije nikada neće zaboraviti.

Nije stao kod prelaza

Porodice nastradalih putnika u sudnici su tokom prethodnih ročišta gledale polučasovni snimak iz autobusa, na kojem se vidi kako njihovi najmiliji ulaze u vozilo, i do trenutka nesreće, što je izazvalo suze i jecaje.

Sam udar voza u autobus nije jasno zabilježen, ali se zato moglo zaključiti da je vozač “Niš-ekspresa” naplaćivao karte, gledao u telefon, često pokušavao rukom iznad sebe da dohvati nešto, nonšalantno okretao volan i naposlijetku nije stao ispred pružnog prelaza.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu