Šala na račun vođa Komunističke partije ili na račun samog Staljina mnoge je otjerala u zatvor, a neki su zbog toga čak izgubili živote.
Na primjer, arhivski materijal pokazuje da je izvesni Sergej Popovič 1947. godine osuđen na deset godina zatvora zato što je ispričao šest antisovjetskih viceva, piše Raša bijond.
On sigurno nije imao sreće, ali je ipak prošao bolje od onih koji su šale platili životom. Aleksandra Arhipova, filolog koji se bavi sovjetskim vicevima, rekla je za radio “Sloboda” da su 40-ih godina, tokom rata, ljude osuđivali na smrt za “antisovjetsku propagandu i kontrarevolucionarne viceve”. Zato nismo daleko od istine ako kažemo da je šala mogla da vas ubije.
Kakvi su bili ti vicevi koji su nosili životnu opasnost?
Neki vicevi bavili su se manama socijalističkog sistema upravljanja. Ovo je jedan od onih koje je pomenuti Popovič ispričao svojim prijateljima:
Starica prvi put u životu vidi kamilu i kaže:
O, jadni konjiću, šta ti je sovjetska vlast učinila…
Vicevi su takođe ismijavali zvaničnu propagandu koja je ljudima predstavljala samo dobre strane sovjetskog života, umanjujući probleme.
Aleksandar Veliki, Julije Cezar i Napoleon sa neba gledaju Paradu na Crvenom trgu 40-ih godina.
– Da sam ja imao sovjetske tenkove, bio bih nepobediv! – kaže Aleksandar.
– Da sam ja imao sovjetske avione, osvojio bih cijeli svijet! – kaže Cezar.
– Da sam ja imao Pravdu (glavni sovjetski list), svijet nikada ne bi čuo za Vaterlo! – kaže Napoleon.
Od 20-ih do 40-ih svemoćni Staljin je bio jedan od glavnih junaka u vicevima koje su ljudi tajno pričali i prepričavali. Obično je prikazivan kao izuzetno surov čovjek koga se svi plaše.
Staljin drži govor pred brojnom publikom u Кremlju. Odjednom neko kine.
Staljin: Кo je kinuo?
Svi se tresu i niko se ne usuđuje da prizna.
Staljin: Prvi red, ustanite i idite. Bićete streljani.
(Aplauz)
Staljin: Dakle, ko je kinuo?
Tišina.
Staljin: Drugi red, ustanite i idite. Bićete streljani.
(Ovacije, uzvici: Živeo Staljin!)
Staljin: I ko je kinuo?
Ustaje čovjek u posljednjem redu, drhteći: Bio sam to ja, izvinite…
Staljin: Nema veze. Nazdravlje, druže!
Zatvorski vicevi
Čak ni zatvorske kazne nisu mogle da slome duh sovjetskih ljudi. U novom okruženju nastajali su novi vicevi.
Dva zatvorenika se sreću u zatvorskoj ćeliji.
– Zašto si ti ovdje?
– Zbog ljenosti.
– Šta?
– Moj prijatelj i ja pričali smo političke viceve cijelo veče, a onda sam ja zaspao. Moj prijatelj, međutim, nije bio lijen, već je otišao u policiju i ocinkario me. Tako sam dospio ovamo.
Naravno, ljudi su nastavili da pričaju viceve i poslije Staljina, kad su se vremena promijenila i to više nije bilo opasno.
(Blic)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu