Društvo

"Šalila se da ŽELI DA UMRE" Stručnjaci otkrivaju, ove riječi su poziv za pomoć

Da li ima razloga za brigu ako neko iz bliskog okruženja neprestano ponavlja da će se "ubiti" ili "skočiti kroz prozor"? U našem jeziku se odomaćilo da se na trivijalne probleme ili nesporazume odgovara sa: "Ja ću se ubiti", ali postoji trenutak kada crnohumorna šala više nije šala.

žena u kancelariji, gleda kroz prozor
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA

Jedna djevojka podelila je na Tviteru situaciju sa koleginicom.

– Koleginica s posla, koja se stalno šalila kako želi da umre i pjevušila da će se baciti sa prozora, dobila je dijagnozu teške depresije i anksioznog poremećaja. I to tek nakon što sam je doslovno dva mjeseca tjerala da ode kod doktora – napisala je tviterašica.

Između ostalog, u objavi se navodi da dečko djevojke kojoj su ustanovljene mentalne poteškoće ne razumije njeno stanje i misli da se ona “ne trudi dovoljno i da bi trebalo da se trgne i uživa u životu”.

Pročitajte još

Pishoterapeuti Minja Radović i Bojan Konstantinović za navode da je nekad okruženju jako teško da primijeti da postoji problem jer je, kao u slučaju iz tvita, predstavljeno na šaljiv način.

– “Ubiću se” se uvuklo u svakodnevni govor do te mjere da je nekad potrebno da osoba koja se loše oseća ponovi više puta drugačijim tonom frazu ne bi li je neko ozbiljno shvatio, tj. da bi shvatio da joj je teško. U navedenom slučaju je poslovni prostor i ljudi su još manje zainteresovani za tuđe probleme. Vjerovatno su neki pomislili da je koleginica luckasta ili da se samo na takav način šali. Međutim, ekstremni oblik nemira vrlo je lako primetiti – navodi Bojan Konstantinović.

Psihoterapeut i porodični savjetnik Minja Radović kaže da kao narod nismo dovoljno osviješćeni kad je mentalno zdravlje u pitanju.

– Mnogi misle da je anksioznost bolest modernog doba i da naše bake i deke nisu imali te probleme. I te kako su ih imali, samo što se o tome nikada nije govorilo. Nažalost, ni dan-danas nije poželjno do otvoreno kažete da vas obuzima strah ili nemir od nekih misli ili događaja. Umjesto toga, pojedinci su skloniji da se našale na račun smrti ili pokušaja ubistva. Naravno, nekada je samo ovo fraza koja je prisutna u konverzaciji, a nekada je daleko od toga – dodaje Minja Radović.

Sagovornici ističu da ekstremno stanje razdraganosti koje predugo traje ili očigledne povučenosti i potištenosti su prvi jasniji transparentniji znaci za okruženje.

– Prva i velika greška je kad okruženje vam poruči da “živnete”, “da vam nije ništa” i da “nemate razloga za brigu”. Ovo je dodatni udarac za pojedinca koji se bori sa sobom. Njegov problem poslije ovakvog ‘ohrabrenja’ djeluje još veće i teže jer ih niko ne razumije. Savjet je uvek isti, ako primjećujete da neko u vašem okruženju pati ili sami imate nedoumica i strahova javite se svom ljekaru koji će vas dalje uputiti. Možda vam taj neko neće reći – pomozi mi, ali koristiće sve druge društveno prihvatljive riječi da bi vam skrenuo pažnju. Najbolje je naš narod rekao – bolje spriječiti nego liječiti – zaključuje Konstantinović.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu
Prihvati notifikacije