Sve se desilo 8. jula, negdje poslije 15 h, dok je Marjan sa suprugom čekao u redu ispred filijale Rajfazen banke u Vranju, piše Blic.
Oko sat i po smo čekali u redu ispred banke, kada sam primjetio da je iza nas pao čovjek, udarivši glavom o ivicu zgrade banke. Čovjek je počeo da se trese, a meni je istog trena bilo jasno da je riječ o epileptičnom napadu. Takođe, prilikom pada, povrijedio je i glavu, i počeo je da krvari. Odmah sam prišao do njega i pokušao da mu otvorim usta, izvučem jezik iz dušnika i spriječim gušenje. Vilica mu je bila veoma stegnuta, pa sam od ljudi počeo da tražim neki čvrsti predmet, kako bih mu otvorio usta i izvukao jezik – priča Marjan.
Potom je radnik obezbjeđenja banke donio kašičicu za kafu, kojom je desetar Marjan Stanimirović uspio da otvori vilicu čoveka koji je ležao na asfaltu, a uz to i krvario od posljedica udara.
Dok je pokušavao da pomogne, ljudi su se komešali i davali savete, ali ga je jedan glas hrabrio. Bila je to vojni sluzbenik Mirjana Stošić, medicinski tehničar u 4. brigadi.
– Vidio sam kako mu lice već menja boju i da čovjek gubi znake života, ali Mirjanine riječi upućene ljudima u redu, da me ne ometaju i puste, jer, kako je rekla, znam šta radim, bile su podrška i ohrabrenje u pravom trenutku. Kada sam uz pomoć kašičice uspio da čovjeku izvučem jezik, on je počeo opet da diše i da se vraća u život, da tako kažem. Vratio mu se i puls. Tada mi je laknulo i shvatio sam da sam upravo primjenio sve ono što su nas učili na obuci u vojsci – kaže skromno Marjan.
Ubrzo je stigla i hitna pomoć, koja prevezla povrijeđenog čovjeka na dalje liječenje u ZC Vranje.
Ekipa hitne pomoći je konstatovala da se radi o njihovom pacijentu, koji je i ranije imalo slične napade, kao i to da bez pomoći desetara Marjana Stanimirovića, vjerovatno ne bi preživjelo epileptični napad.
Marjan o ovome nije pričao u vojsci, ali kako se dobar glas daleko čuje, ni ovo u Vranju nije moglo da prođe neprimetno. Njegovim gestom su bili oduševljeni ostali vojnici, kolege, starješine, kao i brigadni general Slobodan Stopa, komandant 4. brigade i general-potpukovnik Milosav Simović, komandant Kopnene vojske.
Divan osjećaj pomoći nekom
Za sada, Marjan još uvijek nije upoznao čovjeka kome je spasio život. Raspitivao se kako je i saznao da je dobro, kao i da se zove Saša i da je po zanimanju pekar.
– Smatram da bi svako postupio kao ja, eto imao sam priliku da pokažem na djelu ono što su nas učili u vojsci. Osjećaj je divan, kada nekome pomognete, a još kad mu ukažete pomoć u smislu da mu spasite život. Nisam ranije bio u sličnoj situaciji, osim što sam jednom iz Pčinje izvukao prijatelja koji je počeo da se davi – opet skromno dodaje Marjan.
On je u 47. mehanizovanom bataljonu puškomitraljezac, oženjen je i otac trogodišnje devojčice
Takođe, član je i FK “Nebeski anđeli” koji postoji u okviru 4. brigade u Vranju, a formiran je u znak sjećanja na poginule pripadnike ove jedinice.
Inače, 4. brigada ima veliki ugled i poverenje kod građana na jugu Srbije, što su pokazala brojna istraživanja, ali i korektni potezi kako samih građana, tako i ljudi iz javnog života u ovom dijelu zemlje. To je naročito primjetno i u multietničkim sredinama na ovom području.
Takav ugled građen je decenijama unazad, a vojnici i starješine iz ove jedinice bili su uvijek uz svoj narod, kako u kriznim i teškim situacijama, tako i kad je, kako se u vojsci kaže, stanje bilo redovno.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu