Dokaz koliko starost udružena sa bolešću može da bude teška i bolna je priča o jednoj baki, Beograđanke i humanitarke Sanje Pavićević koja je vozeći se autoputem naišla na scenu koju će još dugo pamtiti, a koju vam prenosimo u cjelosti.
– Vidiš baku koja hoda pored puta, usred nedođije… Odmagliš pet minuta kolima odatle, vidiš nigdje naseljenog mjesta ni na vidiku i stegne ti se srce, jer ti je žao bake koja je krenula pješke ko zna koju kilometražu da pređe. Okreneš auto, putuješ, putuješ, napraviš krug i vratiš se pored autoputa do bake, pitaš da je povezeš, kaže: “Može djevojčice, može”. Vozimo se tako baka i ja, i pitam je gdje ide, kaže: “Tu još malo naprijed, blizu”. Ja vozim i vozim 10 ili 15 minuta već, rekoh: “Bako, jel biste vi cijelu ovu relaciju prelazili pješke? Daleko smo odmakle! Jel da nastavim još naprijed?”; kaže: “Da, tu samo pravo”. Dolazim do naplatne rampe – piše Sanja na svom Fejsbuk profilu, prenosi Blic.
Kako su već daleko odmakle, shvatila je da mora nešto da preduzme.
“Pitam – Bako, jeste li vi sigurni da znate gdje idete?”
– Nisam.
– Joj bako pa gdje živite?”
– Ne znam.
Sad sam već sigurna da treba da zaustavim auto, i da nikako ne vozim još dalje odatle. Poslije pola sata peripetije, i razgovora, i spoznaje da je sirota draga baka dementna, zovem policiju tog najbližeg malog mjesta, ispričam im svoju nevolju, da sam htjela da pomognem jednoj baki, i da sad ne znam ni šta ću ni gdje ću s njom (u toku priče baka mi spominje da je iz mjesta koje je daleko iza nas, a ne ispred nas, i do kojeg bi joj trebalo oko 2 sata pješke nazad), i na izrečeno njeno ime i prezime, divan policajac slatko se nasmija, kaže: “A nju ste povezli? Pa lijepo. Skrenite sa autoputa na tu i tu pumpu, sačekajte nas, dolazimo za 10-ak minuta – dobila je jasne direktive Sanja.
Ono što je uslijedilo iznenadilo je i obradovalo i nju i ljude sa kojima je podijelila ovaj događaj.
– I dođoše. Dva divna momka, koji poznaju baku jer, kažu, svakih par dana ih neko zove za nju. Draga baka je senilna i svako malo odluta od kuće. Kažu momci iz policije: “Bako, znate li da nam kažete svoju adresu, gdje živite?”
– Uh, ne znam. Zaboravila sam”.
– Dobro. Sreća pa mi znamo, reče momak uz divan, srdačan osmijeh.
Baka je bila udaljena dva sata hoda od svoje kuće. Kako je dospjela dotle gde sam je ugledala – niko ne zna. Zahvalila sam im se od srca, jer se prvi put nađoh u ovakvoj situaciji, što se kaže “u nebranom grožđu”. Osmjehnu se i baka, sva srećna što će se (opet) voziti u policijskim kolima kući. “Čuvajte se draga bako. Ne idite od kuće više, molim vas”, pozdravljam je. Baka mi posla poljubac, ja mahnuh njoj i momcima, i oni meni. Zagrliše poznatu im baku… i odoše – napisala je Beograđanka u objavi.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu