Kolumne

Šarac i mi

Pola pije, pola Šarcu daje. Otprilike tako izgleda cijena goriva na benzinskim pumpama jer polovinu para koju ostavimo na kasi naftaša država ubere. Litar košta 2,29 maraka, a državi ide i do 1,10 konvertibilnih maraka od toga.

Šarac i mi
FOTO SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA

Možda bi lakše prihvatili ovu činjenicu da nam putevi nisu najlošiji u Evropi i da ne moramo voziti slalom po mnogim drumovima zbog rupa. Na sve to, putarine vozači plaćaju i prilikom registracije automobila svake godine, tako da je odnos onoga što se plati i onoga što imamo katastrofalan.

Drugim riječima, vozači itekako imaju pravo da ukazuju i upozoravaju da je gorivo skupo (s čime se složio i ministar trgovine Predrag Gluhaković), a prije svega u odnosu na naš standard. Ako je političko opredjeljenje gradnja autoputeva i savremenih saobraćajnica, to ne znači da to treba da bude na maksimalnu štetu vozača.

Osim toga, svjedoci smo da su brojni proizvodi i usluge poskupile zbog povećanih akciza na gorivo. Pri tom plate zaposlenih ne prate trend rasta goriva i drugih proizvoda.

U cijeloj ovoj priči oko protesta zbog skupog goriva i pritisaka na naftaše da smanje cijenu goriva mnogi zaboravljaju da su vozači od februara prikupili više od 130 miliona KM po osnovu akciza, a koji su blokirani jer političari gotovo pet mjeseci ne mogu da se dogovore kome koliko pripada.

Posljedica toga je da se entitetska javna preduzeća zadužena za gradnju puteva zadužuju kako bi vraćali dospjele rate.

 

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu
Prihvati notifikacije