Za nešto više od mjesec dana, otkako je zauzeo mjesto prvog čovjeka SDS, Mirko Šarović je odlučio da ne sjedi skrštenih ruku već da iz odbrambene pozicije krene u ofanzivnu, te koristi svaku priliku da „gura prst u oko“ vladajućoj koaliciji, prije svega SNSD.
Ništa manje mirni nisu ni u PDP, čiji pojedini članovi već mjesecima na razne načine “dižu temperaturu” na političkoj sceni u Srpskoj.
Naviknuti već na to da se opozicija nigdje ne oglašava, nijemo klima glavom i probudi se tek mjesec dana pred izbore, građani u Republici Srpskoj su u posljednje vrijeme ostali potpuno zbunjeni ovim naglim buđenjem PDP i SDS, koji su očito odlučili da zauzmu potpuno drugačiji kurs, reklo bi se i napadački. Cjelokupna situacija, čini se, sve češće zadaje glavobolje vladajućem bloku.
Da li ovim naglim buđenjem opozicija već polako ulazi u predizbornu kampanju za naredne lokalne izbore, ili su napokon shvatili da ćutanjem i nijemim klimanjem glavom nikada neće ništa promijeniti na političkoj sceni pitanje je o kojem se raspravlja u javnosti.
Analitičari imaju podijeljena mišljenja. I dok su jedni stava kako je ovo naglo buđenje opozicije zbunilo njihove političke protivnike koji nisu navikli da se nalaze u odbrambenom položaju, ima i onih koji smatraju da ovo nije dovoljno. Prema njihovom mišljenju, nije dovoljno buđenje par opozicionara, već bi u tome trebali da učestvuje kompletan SDS i PDP.
Politikolog Nebojša Tojagić stava je da se opozicija definitivno budi i kreće u ofanzivu, ali je to za sada na bazi pojedinačnih akcija.
– Za sada se ta ofanziva vidi samo u medijima, ali na žalost ne vidimo je još na terenu, po mjesnim odborima. Može se reći da opozicije tamo nema, što nije dobro, jer bez jake baze ljudi na terenu aktivnost pojedinaca, na žalost, ne pije vodu – kaže Tojagić.
Dodaje da su, ipak, pojedini opozicionari uspjeli da privuku pažnju javnosti na PDP i SDS i tako potpuno promijenili koncept igre.
Tojagić smatra da opozicija neće na tome stati, prvenstveno jer se već ulazi u kampanju za lokalne izbore, koji će se održati sljedeće godine.
On smatra da bi se opozicija u Srpskoj trebala ugledati na onu u Turskoj, koja je ove godine uspjela da dobije izbore u Istanbulu, koji je godinama bio uporište vlasti. Tojagić kaže da opozicija u svojim javnim istupima nije napadala predsjednika Turske, koji ima natpolovičnu podršku birača, već njegove saradnike, te su se bazirali na loše stvari koje se dešavaju u toj zemlji.
– Mislim da je na taj način moguće da se i u Srpskoj konačno neko dozove pameti i shvati da nije Milorad Dodik jedini u SNSD. Ako većina birača ima dobro mišljenje o Dodiku, što je evidentno, onda neka mijenjaju taktiku i ne diraju njega, već sve ono što se gura pod tepih. Činjenica je da su nam tepisi baš prilično veliki, jer se godinama svašta guralo ispod njih – poručuje Tojagić.
Predsjednik Instituta za društvena istraživanja iz Bijeljine Drago Vuković, pak, smatra da je opozicija u Srpskoj i dalje neujedinjena i, samim tim, slaba. On ističe da aktivnosti par pojedinaca nije dovoljno da bi se moglo govoriti o buđenju opozicije.
– Ono što mi se čini loše za opoziciju jeste što još uvijek nije snažna, već je jednim dijelom razjedinjena. Ovo što se dešava jeste dobar znak, ali to nije suštinsko buđenje opozicije – kaže Vuković.
Ističe da je tačno da se pojavilo par novih, mladih političara u opoziciji, kao što su Nebojša Vukanović, Draško Stanivuković i Jelena Trivić, koji su malo uzdrmali scenu.
Prema njegovim riječima, Stanivuković i Trivićeva poprilično štrče iz PDP, stranke koja ranije nije bila poznata kao jaka opoziciona partija u smislu kritika, tako da su uspjeli da je učine vidljivijom. Međutim, po Vukoviću, oni nisu dovoljni da bi se pričalo o novoj snazi opozicije.
– Nekada sam, dok sam radio analizu uloge Vukanovića i Stanivukovića na sceni u Srpskoj, to nazivao kao „nova rijaliti politika“. Međutim, Republici Srpskoj fali jedna jača opozicija, s jakim stavovima i promovisanjem tih stavova, kao važnog indikatora kritike vlasti – navodi Vuković.
On ističe da opozicija još nije dosegla nivo ozbiljne kritike vlasti.
Vuković naglašava da će se o snazi opozicije moći govoriti tek kada budu nastupali institucionalno, i ako nastave svoju političku borbu i nakon što prođu izbori. Po njegovim riječima, opozicija treba da bude budna sve četiri godine, a ona koja se budi tek povremeno, ćuti ili nemušto kritikuje vlast, nema mnogo šanse za uspjeh.
– Ono što bi bilo loše za opoziciju jeste da se u ovoj fazi kritike kod njih prepozna ogoljena borba za vlast. Ako se to prepozna, onda će rezultati na izborima sljedeće godine biti jako loši. Narod, kada čuje opoziciju koja kritikuje samo u svrhu predizborne kampanje, doživljava ih kao i one koji su na vlasti – zaključuje Vuković.
Rano za zaključke
Iako je Mirko Šarović odmah nakon preuzimanja funkcije predsjednika stranke, postao mnogo aktivniji od njegovog prethodnika, Vuković smatra da je još rano donositi zaključke o njegovom eventualnom uspjehu kada je u pitanje vraćanje snage SDS na političkoj sceni u Srpskoj. On ističe da je SDS i dalje u neriješenom stanju, jer još nisu riješena kadrovska pitanja unutar stranke, niti je potpuno ujedinio članstvo.
– Građani i simpatizeri SDS sada mnogo očekuju od Šarovića. Da li će on uistinu postati taj snažni lider, vidjećemo. Ima šanse da to bude, jer ima personalni politički identitet, koji lider treba da ima. Svakako mu ide u prilog što je odmah krenuo ofanzivno i što je aktivan, ali to nije dovoljno da se SDS brže vrati na političku scenu – ističe Vuković.
Dodaje da ta stranka prvo mora da osvježi rukovodstvo i da svojim konkretnim, radikalnim i kvalitetnim potezima i kritikama, ponudi neka rješenja.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu