O susretu srpske i albanske strane govori se danima, a sve češće se može čuti da bi na sastanku mogao da se pojavi i predsjednik SAD. Kako je Blicu potvrđeno u Bijeloj kući, sastanak će biti održan 4. septembra.
– U Vašingtonu će se razgovarati o ekonomiji, jer su SAD uvjerene da su te teme prvi korak u unapređenju mirovnog procesa. Vjerujemo da je napredak u ekonomskim pitanjima, uključujući otvaranje novih radnih mjesta, zapošljavanje i ubrzanje ekonomskog rasta, prvi korak u unapređenju mirovnog procesa – rekao je portparol američkog Nacionalnog savjeta za bezbjednost Džon Uliot.
Od kada se u razgovore Beograda i Prištine uključio Ričard Grenel, počelo je i insistiranje na ekonomiji i ekonomskoj saradnji.
Međutim, šta bi Trampovo prisustvo značilo i da li bi on zaista došao na sastanak samo da bi razgovarao o ekonomskim pitanjima vezanim za ovaj region?
Susret Beograda i Prištine zakazan je samo dva dana nakon postizanja istorijskog mirovnog sporazuma između Izraela i Ujedinjenih Arapskih Emirata, a u čijem posredovanju je glavni čovek bio upravo Tramp. Zato je opravdano postaviti pitanje da li on pokušava da izvede sličan manevar i kada je riječ o Beogradu i Prištini i da praktično Vučića i Hotija stavi pred svršen čin. Takva spoljnopolitička pobjeda bi mu uoči novembarskih predsjedničkih izbora donijela pozitivne poene, možda i odlučujuće u odnosu na protivkandidata.
Šta ako Tramp dođe sa prijedlogom sporazuma?
Izvor Blica iz diplomatskih krugova u Vašingtonu kaže da su šanse da Tramp na sto stavi nekakav sporazum jako male.
– Diplomatija je malo drugačija. Potrebno je da se razgovara, da svaka od strana kaže svoje uslove, pa da svako pomalo odustane i popusti dok se konačan sporazum ne izbrusi. Teško je očekivati da predsjednik najmoćnije zemlje na svijetu dođe tek tako sa nekim parčetom papira i da očekuje od sagovornika paraf – navodi sagovornik.
Da od potpisa nema ništa, potvrdio je i predsjednik Srbije prije samo nekoliko dana.
– Mi idemo u Vašington da razgovaramo o temama o kojima smo već razgovarali. Nemamo problem da razgovaramo o svakoj temi. A da razgovaramo o statusu i da bude kako su oni zamislili, a to je da oni dobiju sve, a mi ništa i mi njih da priznamo, pa će oni nas tobože da priznaju – taj film neće da gledaju – rekao je Vučić.
Prema njegovim riječima, dok je on pri svijesti i dok racionalno može da razmišlja, neće doći do priznanja Kosova.
Bivši premijer Kosova i lider Alijanse za budućnost Kosova Ramuš Haradinaj je izjavio ranije da ne isključuje mogućnost da se na sastanku delegacija Kosova i Srbije, koji se održava u Vašingtonu postigne konačni sporazum o međusobnom priznanju u postojećim granicama.
– To nije nemoguće, i Srbija i Kosovo treba da daju epilog međusobnom sporazumu. Postoji i ta mogućnost, da je nazovem, predsporazumom, ekonomskog aspekta, o kojem se govori – kazao je Haradinaj.
Trampova retorika
Predsjednik Upravnog odbora Foruma za etničke odnose Dušan Janjić podsjeća da je sastanak Vučića i Hotija trebalo da se održi još u julu u Vašingtonu.
– Mislim da se ništa nije promijenilo od tada. I tada i sada je bila planirana Deklaracija o normalizaciji odnosa koja je podrazumjevala prije svega pitanja ekonomije, mira i saradnje Beograda i Prištine. Ukoliko obje strane potpišu taj sporazum i uz fotografiju sa Trampom moguće je da taj dogovor bude predstavljen kao istorijski. Nezavisno od toga da li će predsjednik SAD i formalno biti uključen u razgovore. Možda će biti pozdravnog govora ili pohvalnih riječi. Sve je to stvar Trampove retorike i tvitovanja – ističe za Blic Janjić.
Međutim, on ne očekuje da će sastanak u Vašingtonu donijeti konačno rješenje kosovskog problema.
– Najviše spekulacija u vezi sa ovim sastankom dolazi iz Berlina, odnosno Evropske unije. Ima puno lobista, diplomata i obavještajnih agenata koji se boje za svoj posao, pa preventivno dižu galamu. A nema razloga za to pošto postoji nacrt Deklaracije o normalizaciji odnosa koja nije ni istorijski sporazum ni rješenje kosovskog pitanja. Svako na taj sastanak gleda prema svojim interesima – apostrofira Janjić i dodaje da ni sporazum Izraela i UAE nije bio istorijski.
Kako kaže, na sastanku ne bi trebalo očekivati ništa više od ekonomskih tema.
– Možda bude uvodnog dijela u kome će se govoriti o istoriji sukoba Beograda i Prištine i koracima ka uspostavljanju mira, saradnje i normalizacije odnosa. Međutim, sigurno tema neće biti međusobno priznanje ili pitanje granica – tvrdi Janjić.
Nespremnost na sporazum
I direktor Centra za regionalizam Aleksandar Popov smatra da ne postoje preduslovi za epohalni sporazum.
– Da bi došlo do takvog rješenja, neophodno je da se – prvo, postigne saglasnost dvije strane. Međutim, u slučaju Beograda i Prištine ta saglasnost nije ni na vidiku. Međusobno priznavanje Srbije i Kosova čemu teži Priština nije prihvatljivo za Beograd. Tako da barem jedna strana nije spremna za takav sporazum – naglašava Popov.
Moguće da su se pregovori u međuvremenu vodili iza zavese.
– Ali ishod pregovora ne zavisi samo od pregovarača nego i od društva. Nosioci političke vlasti na Kosovu nisu pripremili društvo ni za jedan rezultat pregovora osim za priznanje države u po njima postojećim granicama. A to je maksimalistički pristup. S druge strane, vlast u Srbiji je više puta naglasila da to ne dolazi u obzir – objašnjava Popov.
Kako kaže, ni ovdašnja javnost nije spremna za istorijski sporazum.
– Potrebno je prethodno niz stvari da se dogodi kako bi naše društvo bilo spremno na to. Poput, na primjer, formiranja Zajednice srpskih opština i zaštite srpskih svetinja na KiM. Ukoliko Tramp prisustvuje razgovorima, mogao bi da da dodatni stimulans pregovaračima, ali teško je očekivati da tako brzo dođe do sporazuma, pogotovo bez učešća EU – zaključuje Popov.
Šeholi: Ne verujem u konačni dogovor ove godine
Direktor Instituta za afirmaciju međuetničkih odnosa Fatmir Šeholi ističe da je najbitnije da se dijalog Beograda i Prištine vodi u Bijeloj kući.
– Za nas Albance to ima poseban značaj. Što se tiče sadržaja sastanka, smatram da imamo šansu da vidimo neki dobar ekonomski dogovor. Ne vjerujem niti će biti nekakvog istorijskog sporazuma sve dok Srbija u svom Ustavu drži da je Kosovo sastavni dio Srbije. Iluzorno je bilo šta očekivati na tom planu. Možda će Srbija defakto priznati Kosovo, a to znači da Kosovo postane dio Ujedinjenih nacija i međunarodnih organizacija Unesko, Interpol i tako dalje, ali uz veliki uslov, a to su: otvaranje vrata Srbiji u EU i formiranje ZSO. Ja sam mnogo skeptičan da ćemo ove godine imati bilo koji finalni dogovor – naglašava Šeholi, piše Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu