Društvo

Semberska porodica riješila pitanje egzistencije: Uzgajaju šampinjone i zbrajaju dobit

Da je dobra ideja pola posla, potvrđuje četrdesetsedmogodišnja Stoja Marković  iz Patkovače kod Bijeljine, koja se sa suprugom i troje djece posvetila proizvodnji šampinjona.

Semberska porodica riješila pitanje egzistencije: Uzgajaju šampinjone i zbrajaju dobit
FOTO: SLAĐANA R. MRKONJIĆ/RAS SRBIJA

Sedmično uberu 500 kilograma gljiva, a budući da su potrebe sve veće, namjerava da širi proizvodnju.

Ove godine Stoja, koja je po struci precizni mehaničar, dobila je od Zavoda za zapošljavanje sredstva za samozapošljavanje u iznosu od 5000 KM, pa će od poljoprivrednog proizvođača da se preregistruje kao samostalni preduzetnik.

U petoročlanoj porodici Marković radio je samo Ilija, troje dece se školovalo, pa je Stoja u potrazi za dodatnim izvorom prihoda odlučila da iskoristi podrumski prostor i ”oproba se” u proizvodnji šampinjona.

Prije sedam godina krenula je od jednog, a danas ima pet gajilišta na površini od 300 metara kvadratnih. Sedmično ubere 500 kilograma gljiva koje imaju stalne kupce u Bijeljini i Zvorniku. Iako posao nije lak, zadovoljna je.

Proizvodnja je zahtjevna , traži mnogo ulaganja. Za dobar rod neophodno je bditi nad šampinjonima 24 časa.

-Svakom poslu se mora posvetiti. Proces proizvodnje traje 35 dana.  Nakon 21 dan se obavlja prvo branje, onda se zalije i čeka sedam dana na drugo branje. Nakon toga sve se izbaci, temeljito očiste prostorije i unosi novi kompost koji nabavljamo u Mađarskoj jer je najkvalitetniji. Svakih deset dana ulažemo od 1.600 do 1.700 maraka , pa struja i voda, prateća ambalaža. Veliki troškovi ali nije ni dobit zanemarljiva priča snalažljiva i vrijedna domaćica.

Opredjelila se za organsku proizvodnju šampinjona. Ne tretira ih hemijskim sredstvima, što zahtjeva dodatni trud da bi se sačuvao rod. Učila je na vlastitim greškama. Nije sve išlo kao ”po loju”.

Dešavalo se da propadne rod i da umjesto zarade sabira gubitke. Tražila je sa suprugom savjete od prijatelja, stručnjaka, koristili su literaturu, društvene mreže. Danas im je, zahvaljujući stečenom iskustvu, mnogo lakše baviti se ovim poslom.

Ni poplave 2014. godine, koje su uništile sve, nisu pokolebale Stoju da nastavi sa proizvodnjom. Muž se kreditno zadužio sa 20.000 maraka i krenuli su iz početka.

Prvu pomoć dobila je ove godine za samozapošljavanje da bi se registrovala kao samostalni preduzetnik i proširila proizvodnju.

–Mogli bismo da prodamo pet puta više od ovoga što sada proizvedemo. Bijeljina je veliko tržište – kaže Stoja.

U posljednje vrijeme budi se preduzetnički duh kod žena u semberskim selima koje su odlučile da iskoriste novac za samozapošljavanje – potvrdili su nam i u bijeljinskoj filijali Zavoda za zapošljavanje.

Rukovodilac bijeljinske Filijale Zavoda za zapošljavanje Siniša Kajmaković  kaže da je veoma važno pomoći ženama koje su ostale na selu i koje su uglavnom posvećene porodici i domaćinstvu.

– Ovo je kategorija prema kojoj su poslodavci nepovjerljivi i koja se teško zapošljava, pa im je svaki podsticaj dragocjen. Omogućiti im da rade i žive od svog rada važno je za njih ali  i njihove porodice-kaže Kajmaković.

Mušterija važnija od odmora

Najbolji rod i prihod od šampinjona  je u proljeće i jesen, ali ne pauziraju ni tokom ljeta da bi sačuvali mušteriju.

U uzgoj i isporuku gljiva uključeni su svi u porodici Marković.

Poručuju – posla ima ko hoće da radi, bitna su dobra ideja, trud, upornost i odricanje, a uspjeh ne može zostati.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu