Juče se, četvrti dan zaredom tresla Albanija, gdje je zabilježeno još tri snažna zemljotresa. Prvi udar je bio najjači i pritom je u rušenju nekoliko zgrada u Draču i Tumanu nastradalo, prema posljednjim podacima, 47 osoba.
Jaki potresi su zabilježeni i u BiH i u Grčkoj, ali su ove dvije države prošle bez žrtava i uz manju pričinjenu materijalnu štetu.
Duga istorija zemljotresa na Balkanu
Potresi nastaju u sudarima i podvlačenju tektonskih ploča jedne ispod druge, a Balkan se nalazi blizu mjesta na kojem se sudaraju dvije velike Afrička i Evroazijska, dok se Albanija nalazi na maloj, Jadranskoj.
Zbog ovih tektonskih aktivnosti pogođena područja bilježe dugu istoriju prilično snažnih potresa, tako da ono što se zbiva nije neočekivano.
U potresu magnitude 6,9 koji je u aprilu 1979. pogodio Albaniju i Crnu Goru poginulo je 136 ljudi, dok je više od 1000 povređeno. U malo slabijem potresu magnitude 6,1 koji je 1963. pogodio Makedoniju, poginulo je više od 1.000 ljudi. Više od 200.000 ljudi tada je ostalo bez krova nad glavom.
Potrese slične magnitude bilježimo i u Hrvatskoj: 1667. u Dubrovniku, 1870. kod Klane, 1880. u Zagrebu, 1916. kod Grižana, 1942. kod Imotskog, 1962. kod Makarske i 1996. kod Stona.
Stručnjaci ističu da bi se podrhtavanja tla i jači potresi kakvi se događaju posljednjih dana mogli nastaviti još danima, pa i nedjeljama.
Ipak, gdje i kada će se desiti zemljotres jeste pitanje na koje je, makara za sada, nemoguće dati odgovor.
Koliko se možemo približiti predviđanju potresa?
Za mjesta s visokom stopom istorijske aktivnosti, šansa ponovnog udara u budućem razdoblju od nekoliko decenija može biti prilično velika. Na primjer, postoje modeli koji kažu da je vjerovatnoća da će se u sljedećih 30 godina u Južnoj Kaliforniji dogoditi potres magnitude 7,5 ili veći oko 38 odsto. No, ako se istim modelima pokuša izračunati šansa da se takav potres dogodi u sljedećih nedjelju dana, izgledi padaju na oko 0,02 odsto. Da ne govorimo o danu ili satu.
Pouzdana predviđanja potresa zahtjevala bi neke prekursore – neke vrste signala u tlu ili na njemu koji bi ukazivali da je veliki potres na putu. Takvi signali morali bi da se jave samo prije velikih potresa i morali bi se događati prije svih velikih potresa. Seizmolozi do danas nisu uspjeli pronaći nikakve prekursore, prenosi Index.hr.
Jedan od ključnih problema je to što je geometrija rasjeda vrlo složena, tako da je vrlo teško odrediti tačnu lokaciju na kojoj će se energija, nakupljena u sabijanju tektonske ploče uz ploču, osloboditi.
Još veća nepoznanica je određivanje trenutka potresa. Ono bi trebalo da se temelji na dvije glavne teorije koje tumače kako nastaje potres. Međutim, mi nemamo jasne potvrde ni za jednu od njih da je tačna.
Pod pretpostavkom da obje funkcionišu, predviđanje sljedećeg potresa mogli bismo temeljiti na sljedećim faktorima:
1) lokaciji najvećeg neoslobođenog naprezanja
2) vremenu koje je prošlo od posljednjeg potresa do novog oslobađanja energije
3) preciznom poznavanju zone rasjeda (što možda nikada nećemo postići za mnoga područja).
Godine 1985. ovaj je okvir naveo naučnike da povjeruju da je parkfildski segment rasjeda San Andreas u Kaliforniji već trebalo da doživi potres. Stručnjaci su uključili najsofisticiranije metode nadzora kako bi pratili njegov razvoj. Objavili su da će sledeći potres pogoditi to područje najkasnije 1993. godine. Međutim, potres se dogodio 11 godina kasnije, 2004. godine, i bez ikakvih upozorenja.
Koje su vrste signala razmatrane?
Proučen je širok spektar mogućih signala, u rasponu od povećanja koncentracije gasa radona i promjena u elektromagnetskoj aktivnosti, preko podrhtavanja tla koja se zbivaju prije većeg potresa, savijanja, odnosno deformacije Zemljine površine, do geohemijskih promjena u podzemnoj vodi, pa čak i neobičnog ponašanja životinja u trenucima koji prethode velikom potresu.
Da li je neki od ovih pristupa djelovao?
Za navedene signale imamo dokaze da se prije velikog potresa mogu nasumično javljati. Nažalost, ove nepravilnosti takođe se ponekad dešavaju, a da nakon njih ne slijede veliki potresi. Kada se primjene stroga pravila na ove signale, ništa ne odskače kao neki pouzdani prekursor.
Koji pristupi daju nadu za budućnost predviđanja?
Brojni stručnjaci danas rade na posmatranju promjena u elektromagnetskim signalima koji su prethodili velikim potresima. Pristup se temelji na radu Fridmana Frojnda u NASA-inom istraživačkom centru Ames u Kaliforniji. Naime, Frojnd je pokazao da sabijanje stijena može dovesti do stvaranja pozitivnih električnih naboja u zemlji koji bi mogli da uzrokuju i neobične elektromagnetske signale prije potresa. Neka novija istraživanja takođe pokazuju da bi geomagnetske promjene mogle biti neki prekursor. U posljednje vrijeme u rad na analizama podataka i predviđanjima sve više se uključuje i vještačka inteligencija.
(Index)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu