Dugogodišnja praksa da direktori i drugi rukovodioci u Fondu udomljuju svoju djecu, snahe i sestriće, o kojoj se šuškalo po kuloarima, u javnost je isplivala s aferom „Pelene“.
Podsjećamo, Đođe Cvijić, koji je bio predsjednik tenderske komisije, ključne za nabavku katastrofalno loših pelena, koje zagorčavaju život najugroženijoj teško bolesnoj djeci i odraslima, nagrađen je pozicijom direktora za javne nabavke u Fondu. Ispostavilo se da će njegova majka, kao revizorka u Fondu, kontrolisati rad svog sina, ali tu nije kraj priče.
Istovremeno, Đorđe Cvijić je šef svojoj supruzi Sandri Cvijić, koja u Fondu radi administrativno pravne poslove vezane za ugovaranje. U službi za zajedničke poslove zaposlen je i Cvijićev ujak Luka, brat revizorke Rade Cvijić.
S koljena na koljeno
Cvijići nisu jedini. U Fondu, koji raspolaže milionima maraka građana Srpske, zaposleni su i kćerka, zet i još jedan rođak Dragice Međedović, dugogodišnje izvršne direktorke za pravne poslove.
Bivši dugogodišnji zamjenik direktora Fonda Boro Gužvić otišao je u penziju, ali u Fondu i danas rade njegov sin i snaha, koje je udomio za svog mandata. I Biljana Mandić, nekadašnja šefica IT sektora, u Fondu je zaposlila sina. U Fondu godinama radi predsjednik Gradske boračke organizacije Goran Rogić, ali tu su zaposlene i njegova kćerka i supruga.
Direktori već decenijama prenose nepotizam s koljena na koljeno, pa Fond funkcioniše kao velika porodica u kojoj je teško razaznati ko je kome rod – tvrdi izvor Srpskainfo blizak ovoj instituciji.
Praksa već 20 godina
Još za mandata Dragutina Ilića, prije skoro dvije decenije, rođačko zapošljavanje je postalo praksa.
Tako je u Fondu na rukovodećoj poziciji radila Ilićeva rođena sestra, a karijeru je tu počela i njegova nećakinja, dok su još jedna sestra i sinovac imali ugovore za dobro plaćene poslove kao spoljni saradnici. Kasnije su se, kako tvrde naši izvori, funkcioneri u Fondu izvještili, pa su po principu „ja tebi, ti meni“ svoje potomke zapošljavali u zdravstvenim ustanovama na koje su imali uticaj.
Još 2008. je na nepotizam u Fondu upozorio tadašnji glavni revizor javnog sektora RS Boško Čeko, ali njegovo upozorenje nije uticalo na praksu.
Otvoren poziv
Naprotiv, za mandata Gorana Kljajčina desio se poseban presedan: na oglasnoj tabli je objavljeno obavještenje da se radnici Fonda, koji imaju nezaposlene članove porodice, jave u određenu kancelariju!
– Kasnije je taj oglas skinut, kako ga ne bi neko uslikao i doturio novinarima, ali je to očigledno bio otvoren poziv za „zbrinjavanje“ porodica – kaže naš izvor.
Za Kljajčinovog mandata nepotizam je dostigao vrhunac, a njegov nasljednik Darko Tomaš je, tvrde naši izvori, pokušao da raspetlja taj čvor, ali je odustao.
Tako je za vrijeme Kljajčina u Beogradu otvorena kancelarija Fonda zdravstvenog osiguranja RS, koja je trebalo da bude na usluzi pacijentima iz RS koji se liječe u beogradskim klinikama. Ipak, ta kancelarija je više služila za zapošljavanje direktorske djece, dok pacijenti od nje nisu imali mnogo koristi.
Posao u Beogradu za sina i dvije kćerke
U kancelariji Fonda ZO RS u Beogradu bile su zaposlene kćerke Čede Rakovića, direktora sektora za kontrolu, i Nenada Đerića, rukovodioca FZO RS u Istočnom Sarajevu, te Vladimir Gužvić, sin zamjenika direktora Bore Gužvića. Pitanje je koliko su se oni uopšte pojavljivali na poslu.
– Vladimir Gužvić je u Beogradu bio na specijalizaciji i u Fondu se samo „vodio“ kao zaposlen. Njega je Darko Tomaš, kada je preuzeo Fond, vratio u Banjaluku, a kasnije je ova kancelarija ukinuta – navodi naš izvor.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu