Zarađuju sindikalci, kako ko, jer i među njima ima socijalnih razlika. Oni glavni, u pravilu, prebace dvije, a oni najglavniji bogami i tri hiljadarke maraka mjesečno. I to po sopstvenom priznanju. Već se pronijela priča da su neki od njih mudro prećutali par stotina maraka.
Zašto je u zemlji u kojoj caruju nasilje, korupcija i bezočna pljačka važno koliko zarađuju sindikalne vođe? Zašto je to bitno u zemlji u kojoj crkva zabranjuje svojim (isto)vjernicima da u porti hrama pale svijeće za dušu ubijenom mladiću? Zašto su plate sindikalaca vijest u zemlji u kojoj naoružani mafijaši ubijaju policajce, a nenaoružani ubijaju u pojam vaskoliki narod?
Pa zato što bi u zemlji sile i nepravde sindikati, valjda, trebalo da budu branioci poniženih i obespravljenih, makar to izgledalo kao nemoguća misija.
Kad ste posljednji put čuli sindikalca da jasno i javno, imenom i prezimenom, prozove kršioce radničkih i ljudskih prava?
Da trgovci, konobari, radnici u roštiljnicama rade danonoćno za mizerne plate potvrđuje čak i zvanična statistika. Kad ste posljednji put, na televiziji, vidjeli prvog sidnikalca ove branše? Posljednji put je dotični viđen na kandidatskoj listi vladajuće partije. A platu, i to najmanje dva puta veću od trgovačke, obezbjeđuju mu članovi njegovog sindikata.
Ni obućari i tekstilci ne prolaze mnogo bolje. Javna je tajna da u tekstilnoj i obućarskoj industriji ima poslodavaca, i to „uspješnih“, koji radnicima zabranjuju, zakonom zagarantovano, sindikalno organizovanje. Kad ste posljednji put vidjeli i čuli prvog sindikalca obućara i tekstilaca RS? Prema našim saznanjima, on je posljednji put viđen u Upravnom odboru jedne republičke institucije.
Nije, dakle, problem samo u ciframa. Ključno je pitanje kako sindikalci zarađuju svoje plate, naknade, honorare. Jer da to nije problem, oni bi sami, ne čekajući da ih novinari povuku za rukav, polagali račune radnicima i javnosti.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu