U nekim od njih možda bi se mogao tražiti i razlog za razočaravajući rezultat na lokalnim izborima.
Mediji pod jednom kapom
Jedna od najčešćih zamjerki na Orbanovu vladavinu odnosi se stanje u medijima. Od 2010. godine, kritičko (opoziciono) mišljenje u medijima gušeno je korak po korak, pa se danas slobodni mediji mogu nabrojati na prste jedne ruke.
Ove druge, koji drže Orbanovu stranu, lakše je nabrojati svi (njih više od 400) su pod kapom nedavno osnovanog konglomerata “Srednjoevropska fondacija za štampu i medije” na čijem je čelu Orbanov čovjek od povjerenja Gabor Liskaj.
S obzirom na koncentraciju medija na jednom mjestu, možda bi neko pomislio da će regaovati institucije zadužene za kontrolu monopola, međutim to je spriječio lično Orban posebnim ukazom kojim se Fondacija izuzima od obaveze da prođe provjeru mađarskog tijela za konkurenciju. Orban kaže da je to “državni interes”, a opozicija da vraća Mađarsku u vrijeme nacionalizacije medija.
Kao primjer gašenja medija mogao bi se uzeti primjer “Népszabadság” (“Slobodan narod”) najveće dnevne političke novine, kritički nastojene prema Orbanu.
List je do gašenja u oktobru 2016. bio u vlasništvu “Mediaworks Group” čiji je vlasnik bio austrijski biznismen koji kupuje firme po Mađarskoj i Balkanu pomoću kredita u mađarskoj državnoj banci, tvrde novinari iz ugašenih novina.
To ga je, uvjereni su, učinilo ranjivim na ucjenu te je dobio direktivu da ih se riješi. Austrijanac je naknadno prodao “Mediaworks Group” firmi za koju se vjeruje da je sada u vlasništvu Lorinca Mesaroša, bliskog Orbanovog prijatelja i jednog od najbogatijih ljudi u Mađarskoj.
Stadion u “glavnom gradu Orbanistana” i voz za – nigdje
Druga najčešća zamjerka na Orbanov madant je način trošenja novca iz budžeta, što mađarskog, što EU, zbog čega je Mađarska bila pod istragom Evropske kancelarije za borbu protiv prevara (OLAF).
Najbolji primjer u najmanju ruku čudnog trošenja novca može se naći u Felčutu, premijerovom rodnom selu udaljenom od Budimpešte 34 kilometra.
Felčut, nekada siromašno mjestašce, danas ima vrtić, starački dom i fudbalski stadion sa 3.800 mjesta, iako cijelo selo ima oko 1.800 stanovnika. Zanimljive su još tri stvari kada je ovaj stadion u pitanju. Prvo, napravljen je preko puta Orbanove kuće, a drugo, plaćen je čak 13 miliona evra. Treća – stadion “pod terasom” rodne kuće premijera gradila je firma gorepomenutog Lorinca Mesaroša.
Poznato je da je Orban veliki ljubitelj fudbala, zbog čega se i vjeruje da je u njegovom rodnom selu nikao stadion kakav mu očigledno nije potreban. Opozicioni socijalisti Felčut podrugljivo nazivaju “glavnim gradom Orbanistana”, a izgradnju stadiona porede sa Diznilendom.
Stadion ipak nije jedini projekat u Felčutu koji je naišao na kritike. Tu je i pruga, udaljena od stadiona svega kilometar, a od putnika, čini se, nekoliko svjetlosnih godina.
Riječ je o liniji voza koju je djelimično finansirala EU, ali koji ne prevozi dovoljno putnika da bi bio isplativ. Potrebno je da pomenutim vozom dnevno putuje svega nekoliko stotina putnika, ali ni njih nema. Pogađate, i prugu je gradio Mesaroš.
Od drugara do tajkuna
Stadion u Felčutu dobar je šlagvort za dio priče koji se odnosi na najmoćnije ljude u Mađarskoj.
Riječ je o ljudima koji su poput Mesaroša uglavnom dio Orbanovog najužeg kruga i koji su uspon počeli u vrijeme kada je on došao na vlast.
Mesaroš na primjer, jedva je preživljavao radeći kao vodoinstalater, sve do 2010. kada se upustio svijet privatnog biznisa i toliko napredovao da se pored građevine, danas uspješno bavi i turizmom i drugim djelatnostima.
U njegovom vlasništvu je lanac hotela i holding sa različitim firmama. Zanimljvo je da Mesaroš otvoreno priznaje da svoj uspjeh duguje “dobrom gospodaru” Orbanu.
Ipak, on nije jedini. Primjer za ovu kategoriju je i Laslo Sij, biznismen u čijem je vlasništu kompanija “Duna Aszfalt” koja je dobijala gotovo sve javne tendere vrijedne stotine milijardi forinti. Samo tokom 2017. godine njegove firme su osvojile tendere u vrijednosti od 1,8 milijardi evra (606,5 milijardi forinti), a 44 odsto sredstava za ove projekte potiče iz Evropske unije. Sij je i jedan od bliskih ljudi Orbanu kojeg su istraživački novinari uslikali na jahti na Jadranu 2018. godine, a više od tome možete pročitati u posebnoj vijesti.
Ko će kome, ako ne Orban zetu?
Pored bliskih prijatelja, u Orbanovo vrijeme obogatili su se i članovi njegove porodice. Primer je Ištvan Tiborc, suprug Orbanove najstarije kćerke Rahel, koji je nakon studija prava osnovao firmu za elektroniku i zarađivao 10.000 evra godišnje.
Nekoliko godina kasnije, kada je njegov tast već postao premijer, Tiborcova firma je 2014. i 2015. dobila ugovore teške oko 65 miliona evra za nabavku LED rasvete gradova koje vode Fidesovi gradonačelnici. Projekat se dijelom finansirao iz evropskih fondova pa je Evropska kancelarija za borbu protiv prevara pokrenula istragu.
Metro u Budimpešti – najveća prevara u EU?
OLAF se oglasio i oko projekta gradnje četiri metro linije u Budimpešti. Tvrde da su primjetili da su koruptivnim djelima i nepravilnostima “zaraženi” ugovori vrijedni oko 272,8 milijardi forinti, te da bi EU mogla da tražiti nazad dio uloženog novca (govori se čak o dvije trećine).
Smatra se da su malverzacije sa metroom jedan od najvećih slučajeva finansijskih malverzacija u Evropskoj uniji uopšte, ali ni izdaleka nije izdvojen. Od 2012. godine OLAF ih je u Mađarskoj identifikovao ukupno 24.
Superluksuzna putovanja
I sam Orban bio je na meti zbog luksuznih putovanja. Mađarski premijer nekoliko puta je uslikan u luksuznom džetu “Bombardier Global 6000”.
U julu 2018. godine Orban je u Bugarsku na fudbalsku utakmicu Ludogorec-Videoton došao upravo njime, zatim je istim avionom putovao u Nižnji Novgord u junu na utakmicu Argentina-Hrvatska, a potom istim prevozom došao i u Moskvu 15. jula na finale SP u fudbalu kada se sastao i sa Vladimirom Putinom.
– Bombardier Global 6000” zvanično ne pripada mađarskom avioprevozniku, već firmi iz Austrije, gdje je i registrovan, ali kako navodi istraživački portal “Atlatszo”, uglavnom je parkiran na aerodromu u Budimpešti.
Riječ je o avionu koji košta 60 miliona dolara, a sat vremena leta ovom luksuznom letjelicom košta između pet i 10.000 dolara. Avion je inače dugačak 30 metara, a može da ugosti maksimalnih 17 putnika.
(Blic)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu