Kako javlja ATV, on je već četiri godine učenik Božidara Pejakovića, a za to vrijeme je stekao zavidno boksersko znanje.
Kako kaže, nije mu teško da trenira, a najveći izazov mu je predstavljao početak bavljenja boksom.
– Trebalo je vremena u početku, ali je Božidar od samog starta imao jasnu strategiju rada uz koju smo ostvarili ovaj rezultat. U početku je bilo naporno, ali smo uspjeli da dođemo do zajedničkog cilja – kaže Ognjen.
Kako ističe, boks mu je jako važna karika u životu i da mu je sport strast od malena.
– Za mene je mnogo važno što se bavim boksom. Omogućava mi fizičku aktivnost, iako sam slijep od rođenja. Pronašli smo metod rada kojim ostvarujemo pozitivne rezultate – dodao je on.
Božidar, nekada i sam bokser, ni za tren se nije dvoumio kada mu se Ognjen javio sa željom da se bavi ovom borilačkom vještinom.
Trening po trening, dan po dan, zajedno su pisali stranice ove sportske priče koja je dokaz one da nemoguće ne postoji.
Pun je hvale za svog prijatelja, kojem se, zbog svestrane svakodnevnice, često i sam divi.
– Mi smo kao dvije duše, a jedno tijelo. Na početku je bilo teško, ali je sada sasvim normalno. To je momak koji zaslužuje sve pohvale. On je student, ima svoj bend, daje časove harmonike i klavijature, a uz to sve stigne i da trenira. Momak ima 24 časa obaveza, ja ne znam kada spava – kaže Božidar Pejaković, trener BK Slavija 1961.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu