Ako se po jutru dan poznaje, izgleda da je je bolje da Milan Miličević ispred imena ne uklanja ono v.d. predsjednika SDS.
U veoma kratkom roku i dalje najveća opoziciona stranka nastavila je sa starom, dokazano promašenom politikom, čak i gorom ako pročitamo saopštenje SDS od 3. januara. U njemu nas Miličević obavještava da će opština Teslić, čiji je načelnik, omogućiti jednokratnu naknadu za svako novorođeno dijete. Tako dočekasmo da nas isti oni ljudi koji Milorada Dodika optužuju da je sve zloupotrijebio za potrebe SNSD, na memorandumu SDS obavještavaju o potezima načelnika jedne opštine.
Klasična zloupotreba javnih resursa u stranačke svrhe. Šta bi tek radili da mogu više?
Dalje, pročitajte saopštenje Miličevića dan kasnije povodom 9. januara i saznaćete da je Kristijan Šmit „kriv“ što postoji ovakva vlast u RS, što je inflacija ogromna, da je Šmit istovremeno nelegitiman, ali da žulja kada ćuti o izbornoj krađi… To je kao kada iz Banjaluke pođete u Jezero, pa preko Šipova u Bugojno, pa nekako u Zenicu, Doboj, Prnjavor, samo da biste došli do Laktaša. U njihovim mislima i djelima sve počinje i sve se završava s Miloradom Dodikom.
Niko u državotvornoj stranci i dalje ne shvata da se u istom saopštenju ne brani 9. januar od Šmita i Republika od Dodika.
Sve ovo možda može da bude gaf, ali glasanje poslanika SDS i ostatka opozicije o Zakonu o nepokretnoj imovini Republike Srpske, svakako, nije. Svi do jednog su bili uzdržani. Ako ih je zbunio nemušti član zakona o tome na koju se imovinu misli, bilo je dovoljno samo da oslušnu haber iz Sarajeva. Pa da glasaju “za”. Ovako su, po ko zna koji put, Dodiku servirali mogućnost da u medijima plasira svoju pobjedničku priču: Srpska, u inat OHR i Ustavnom sudu BiH, brani svoju imovinu, a opozicija nije uz Republiku Srpsku.
Da li je to stvarno tako? Koga briga šta piše u zakonu, a naročito prosječne glasače. Opozicionari se ponašaju kao da su im svi glasači akademici, pa računaju da će primjetiti svaki Dodikov zarez. Elitizam i salonska politika opet na djelu, naspram masovnosti i populizma koji vlada. Pitanje je samo da li su nakon toliko godina uljuljkanosti u opoziciji izgubili politički nerv ili ga nikada nisu ni imali. U svakom slučaju, nalaze se na najboljem radnom mjestu na svijetu: vječno kritikuju, bez nade da će uskoro imati odgovornost vlasti.
A tek PDP! U mrtvoj su trci s Bakirom Izetbegovićem po postizbornoj kuknjavi. Prvo zbog rezultata izbora za predsjednika Srpske, a sada zbog četvrtog srpskog delegata u Domu naroda BiH. “Krađa, krađa!” Ako je vlast nemoguće pobijediti, ako je sve krađa, otkud onda Stanivuković na čelu Banjaluke?
Da im nije nevažećeg listića, ne bi imali političku temu, a svako u ozbiljnoj politici zna šta to znači.
Imaju pravo da plaču, ali nemaju pravo da crtaju metu na čelu troje sudija Apelacionog vijeća Suda BiH. Upravo to je učinio predsjednik stranke, prozivajući poimenično one koji su po drugi put rekli da je odluka CIK bila nezakonita. Po čemu je potez Branislava Borenovića bolji od poteza Milorada Dodika kada je lično prozivao Vanju Bjelicu Prutinu, u vrijeme kada mu se nisu sviđale odluke CIK BiH?! Ni po čemu! Slično SDS, i PDP povlači sve one poteze za koje vlastima vade oči, ali za njih bar postoji nada – oni tek treba da biraju novog predsjednika stranke.
Da postoji čarobna formula za pobjedu opozicije na izborima, Borenović i ostali ne bi osijedili kao opozicionari. Međutim, osnovno pravilo je da pokazujete da ste bolji od vlasti. U svemu, a ne samo u onome što želite! Ovakva opozicija se trudi da pokaže kako su isti ili gori od aktuelne vladajuće svite, makar u onim stvarima koje javnost najviše vidi. Pri tom ispoljavaju nevjerovatnu karakternu osobinu – ubijeđeni su da sav narod, svi mediji, sva akademska zajednica mora da bude uz njih, jer nam je u društvu toliko loše. I ljuti su na sve ako svi nisu uz njih.
Jeste loše, ali ni nakon 16 godina niste ubijedili ljude da im s vama ne bi bilo lošije.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu