Svijet

"SLUŠAO KOLEGE KAKO PLAČU OD BOLOVA" Ispovijest Balkanca iz njemačke korona-fabrike

Rumun, koji je radio u fabrici mesa “Tenis” u Reda-Videnbriku, u njemačkoj pokrajini Sjeverna Rajna-Vestfalija, u kojoj u međuvremenu ima 2.000 zaraženih korona virusom, govorio je o ekstremnom pritisku kome su ga izlagali pretpostavljeni, zabrani odlaska na bolovanje i trikovima kojima je fabrika pribjegavala prilikom kontrole.

"SLUŠAO KOLEGE KAKO PLAČU OD BOLOVA" Ispovijest Balkanca iz njemačke korona-fabrike
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA

On kaže da je dvije godine radio u fabrici, da su uglavnom radili prekovremeno.

Rijetko smo završavali poslije ugovorenih osam sati, često smo radili 12, pa čak i 13 sati. Zapisivali smo prekovremene sate, ali nam nikad nisu bili plaćeni – kaže on.

Opisujući uslove u fabrici, kaže da je bilo izuzetno hladno i vlažno i da su se fabričke trake kretale veoma brzo.

– Slušao sam kolege kako noću plaču u smještaju, jer su imali nepodnošljive bolove, šake su im otekle. Ohrabrivali smo jedni druge da izdržimo – kaže on.

U ispovijesti kaže da ga je prijatelj stalno molio da ga povede u Njemačku, jer je želio da radi u fabrici.

– Rekao sam mu: “Ponesi dovoljno novca da možeš da kupiš kartu za povratak.” Ispostavilo se da sam ga dobro posavjetovao, jer se poslije prvog dana rada u fabrici vratio kući – nije mogao da izdrži.

Otkriva da su kontejeri za kojima su radili sporije radili svaki put kad je dolazila kontrola, koja je svaki put bila najavljena, ispričao je u intervjuu za Dojče vele.

– Govorili su nam da ništa ne govorimo, po principu: “Kad dođe kontrola, recite da ne znate njemački”.

Bivši radnik “Tenisa”, kaže da je najgore bilo kad bi se neko razbolio.

– Predradnici su se drali na nas i govorili da ni slučajno ne idemo na bolovanje. Kad sam se jednom mnogo prehladio, što nije bilo čudo, jer je u pogonu uvijek bilo veoma hladno, počeli su da urlaju na mene, smučilo mi se. Tada sam napustio posao – kaže Rumun.

Prema njegovim riječima, predradnik za fabričkom trakom bio je Rumun, jer je morao da prevodi, većina radnika nije znala njemački. Predradnici su uglavnom bili Rumuni, koji su učili njemački u školi.

– Njihovi pretpostavljeni su im naredili da se pobrinu da radnici ne idu na bolovanje, prenosi Blic.

Opisujući uslove u smještaju, kaže da je uglavnom bilo veoma čisto, ali da je bilo izuzetaka.

– Bilo je veoma skučeno, ponekad je u jednom stanu bilo i do 14 ljudi. Mjesečna stanarina iznosila je oko 200 evra po osobi, a zgrada je pripadala rumunskom podugovaraču. Jedan Rumun je, na primjer, uzeo kredit i kupio cijelu zgradu, a onda izdavao stanove radnicima. Nije pošteno strpati tolike ljude u jedan stan – kaže on.

Kaže da je u kontaktu s dvojicom bivših kolega, koji su u karantinu, i da su mu rekli da su dobili dovoljno hrane i vode, ali da su veoma zabrinuti, jer ne znaju šta će dalje biti.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu
Prihvati notifikacije