To za Srpskainfo tvrde poznavaoci i jednog i drugog sistema, od kojih su neki bili na funkcijama u oba.
Bivši član Predsjedništva BiH Živko Radišić smatra da smo došli u fazu novog jednoumlja koje je mnogo opasnije od onog prije „jer graniči s ljudskim pravima, slobodama, pravom na život“.
Sigurno je da je i u onom sistemu, a meni je to dobro poznato jer sam 50 godina živio u njemu i obavljamo dužnosti, bilo grešaka i nezadovoljstva. Međutim, čini mi se da su se one greške dale ispraviti. Bojim se da ulazimo ili smo ušli u fazu kada će greške biti teško, da ne kažem nemoguće, ispraviti jer ovo što se sada dešava ostaviće negativne posljedice, dubok trag na sve na ovim prostorima – komentariše Radišić.
Poručuje da čovjek mora da bude u centru pažnje svih zbivanja, a da smo, umjesto toga, svjedoci sve veće zloupotrebe odnosa, manipulacije narodom, osjećanjima, kulturom, vjerom i nacijom.
– U ovom jednoumlju se narodom želi vladati u ime straha, opasnosti. Biće ovo, biće ono. Šta će biti?! Svi se pozivamo na demokratiju, a gdje je ona ako su ljudi nezadovoljni, ako umjesto 80 odsto zadovoljnih ili srednje zadovoljnih, koliko smo imali ranije, sada imamo 80 odsto ljudi u beznađu koji traže izlaze van ovih prostora – kaže Radišić.
Bez obzira što je u Jugoslaviji postojala jedna partija, Radišić kaže da se i tada računalo na mišljenje naroda, dok se u višepartijskom sistemu narodu sije strah uz poruku: ako mi pobijedimo biće ovo, a ako oni pobijede biće ono. On smatra da u komunizmu partija nije obećavala narodu „kule u oblaku“, dok tih pojava sada ima previše.
– Osim toga, sada se prijeti vjerom, međunarodnom zajednicom, vojskom, silom. Kada je bilo više sile – u ovom ili u onom sistemu? Ne treba puno mudrosti, ljudi su to shvatili. Većina ih šuti i traži izlaz odavde – zaključuje Radišić.
Gojko Kličković, poslijeratni premijer RS i prijeratni lokalni funkcioner u Krupi na Uni, takođe smatra da je u starom sistemu postojala veća odgovornost političara prema narodu, i da se vodilo računa o više slojeva društva.
– Danas ovaj sistem vodi računa o 15-20 velikih klanova ili familija. Imali smo srednju klasu koja je bila najbrojnija i najjača i zato se moglo govoriti o boljem standardu. Takođe, danas samo u zakonu postoje ljudske slobode, sloboda štampe, govora, ali u praksi je to sasvim drugačije. Jednoumlje? Šta je danas? Postoji izreka „prije si smio svagdje leći, nisi smio svašta reći. Danas smiješ svašta reći, ali ne smiješ nigdje leći“. Tako je. Ovaj demokratski sistem je ustvari anarhija i ne možete puno očekivati jer smo ekonomski nejaki. Onaj ko može grabi, onaj ko ne može ostaje, i ta razlika se samo povećava – kaže Kličković.
Prema njegovim riječima, problem je što smo u tranzicini preskočili stepenice u razvoju i nismo ekonomski spremni za ovo što danas hoćemo.
– Zbog glupe ideologizacije nismo preuzeli ono što je valjalo u komunizmu, poput pitanja boraca. Danas imamo 50 nekih boračkih organizacija i udruženja. Razbijeni su prvo iz ekonomskih razloga, a poslije iz političkih, da bi se lakše njima vladalo. Šta bi bilo da danas imamo boračku organizaciju sa 200.000 članova. To bi bila snaga koja odlučuje o svakom pitanju. Ranije je bila jedna moćna boračka organizacija koja je učestvovala u vlasti i u budžetu. Srpski lideri se ponašaju kao i mnogi njihovi prethodnici, kao da istorija počinje s njima – zaključuje Kličković.
Filipović: Totalizarizam i jedan, i drugi
Jedan od vodećih bošnjačkih intelektualaca Muhamed Filipović smatra da i komunizam i ovaj sistem koga nazivamo demokratskim pate od manjka odgovornosti prema javnosti.
– Odnosno, smatraju da i društvo i sve što je sadržina ljudskoga života pripada onima koji drže vlast, a to je totalitarno načelo istovjetno s onim koje je vladalo u sistemu prije nego što je došlo do promjene. Dakle, veoma su slični sistemi, samo što je jedan totalitarizam bio klasnog karaktera, a drugi je nacionalnog karaktera – kaže Filipović za Srpskainfo.
Poredeći mogućnost ličnog uspona pojedinca u politici, Filipović tvrdi da je taj posao sada lakši jer je „potrebna samo pogodnost, a nije potrebna sposobnost“.
– Ipak je prije čovjek nešto morao da zna, da preuzme neku odgovornost, a danas ne mora ništa. Ranije je bilo više odgovornosti prema narodu, građanima. Postojala je politička odgovornost, a danas nema političke odgovornosti – zaključuje Filipović.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu