Možete da nas pratite
i putem aplikacije za
Besplatno na

Solaković: Švarceneger me inspirisao da postanem glumac i pisac

Kultura
Autor:

Foto: Facebook/Mirsad Solaković

Brojni naši građani u dijaspori postižu velike uspjehe i njihove životne priče mogu poslužiti i kao inspiracija za roman.

Upravo takva je životna priča Mirsada Solakovića iz Kozarca koji danas živi u Birmingemu i uspješan je glumac i pisac.

Do 1992. godine je živio u BiH, a onda je sa porodicom odselio u Englesku, gdje je bio izložen psihofizičkom maltretiranju vršnjaka, jer je bio izbjeglica.

Ipak sve je prebrodio, a njegov život biće inspiracija i da napiše dvije knjige i na tom putu sreo i holivudsku zvijezdu Arnolda Švarcenegera.

Mirsad Solaković nedavno je objavio svoju drugu knjigu Dječak koji nije rekao ništa – autobiografija (The boy who said nothing – autobiography). Ova knjiga trenutno se prodaje na Amazonu, a njoj je prethodila Mirsadova prva knjiga istog imena Dječak koji nije rekao ništa – poezija, u kojoj su sažete poezije koje je Mirsad napisao nakon jednog inspirativnog razgovora.

U razgovoru za Radiosarajevo.ba Mirsad Solaković priča o svom životu u Velikoj Britaniji, knjigama koje je napisao, poslu glume i integraciji naših građana.

Odlučan u namjeri

Kaže, da je inspiraciju za prvu knjigu Dječak koji nije rekao ništa – autobiografija, došla od slavnog glumca Arnolda Švarvenegera.

– Ja sam inače rod od pokojnog Fikreta Hodžića, bodibildera koji je osvajao velika takmičenja i brojne medalje za Jugoslaviju. Fikret Hodžić je lično poznavao Arnolda Švarcenegera koji je 1993. godine napisao pismo njegovoj supruzi Suadi Hodžić u kojem je naveo da žali za gubitkom velikog prijatelja. Ona je sa djecom bila u izbjeglištvu u Austriji –  prisjeća se Solaković i dodaje da je u tom pismu njegovom sinu Džemalu rekao “da se jednog dana treba vratiti u Bosnu tamo gdje su mu korjeni i nastaviti se baviti bodibuildingom”.

Solaković kaže da je zbog toga uzeo na sebe obavezu da pronađe Arnolda Švarcenegera.

– Kada sam prvi put došao u BiH nakon rata, kontaktirao sam Suadu Hodžić i saznao šta se sve dogodilo. Suada se sa djecom vratila 1997. godine u BiH u Sanski most. Njen sin je ubijen 2000. godine od zalutalog metka i još se nije odgonetnulo kako se to desilo. Danas žive u Trnopolju i nemaju ništa, a mi im pomažemo koliko možemo – ispričao je Solaković dodavši da je rodici Suadi obećao da će pronaći Švarcenegera i zahvaliti se za to pismo.

Kroz posao glumca, Mirsad je upoznao mnoge agente i tako je spontano došao i do agenata Arnolda Švarcenegera.

– Zamolio sam ih da se nađem s njim i predao sam im pismo u kojem sam naveo da se želim vidjeti i zahvaliti se na podršci koju je uputio 1993. godine – ispričao je Solaković.

Inspirativni razgovor

Neko vrijeme nakon toga, Solaković je otišao u Los Anđeles i sastao se sa Arnoldom Švarcenegerom.

– Na sastanku mi je Arnold rekao da zna da je Fikret ubijen i da mu je porodica bila u Austriji. Međutim on je mislio da sam ja Džemal, Fikretov sin. Tada sam mu rekao da sam ja Mirsad Solaković njegov rođak, a da je njegov sin Džemal ubijen. Tada je Arnold Švarceneger zaplakao i rekao: ‘Vodite ovog čovjeka odavde’”, opisao je situaciju Mirsad.

– On mi je rekao ‘da će me podržati u mojim naporima samo ako me podrže naši ljudi’. Tek kasnije sam shvatio značaj tih riječi – kazao je Solaković.

Opisuje da je sjeo u avion za London i da je tokom leta napisao 90 pjesama poezije.

– Tako je nastala prva knjiga Dječak koji nije rekao ništa – poezija, inspirisana Švarcenegorovim riječima – priča Solaković.

U Velikoj Britaniji njegovi prijatelji pomogli su mu da knjigu objavi na Amazonu. Nakon pet sedmica, knjiga je bila na tržištu Kanade najprodavanija.

– Pozvan sam od Amazona Kanada da dođem u Kanadu. Tamo su me dočekali i brojni Bosanci. Održao sam prigodan govor. Knjiga je postigla veliki uspjeh i u Velikoj Britaniji. Nakon početnog uspjeha, ponovo sam se preko agenata javio Arnoldu Švarcenegeru. Srećom on je zbog posla trebao doći u Birmingem, gdje inače živim, i pozvao me je na poslovnu večeru – ispričao je Solaković svoj drugi sastanak sa slavnim glumcem.

Tu večer Švarceneger je pred novinarima promovisao Mirsadovu knjigu poezije Dječak koji nije rekao ništa.

– Prvi put su me tada paparaci uhvatili sa Švarcenegerom. Nisam znao koliki će to tek odjek imati. To mi je promijenilo život. Nakon što mi je Arnold promovirao knjigu, ona je nekih šest sedmica vodila na listi najprodavanijih knjiga na Amazonu u cijelom svijetu. Englezima mnogo znači pisana riječ. To mi je pomoglo da uspijem i u glumi i kao pisac – naglašava on.

Dobro se dobrim vraća

Navodi da mu se nakon toga javila treća po veličini izdavačka kuća u Britaniji – John Blake Publishing.

– Oni su mi ponudili da probno za njih napišem 60 stranica autobiografije o svom djetinjstvu. Njima se to dopalo pa su odlučili zadržati ime ‘Dječak koji nije rekao ništa’, jer je to već postao brend, samo su dodali riječ ‘autobiografija’ – ispričao je Mirsad.

Napominje da su mu unaprijed isplatili sredstva za knjigu koje malo koji pisac može dobiti.

Dodaje da su ga pozvali i na sastanak u London.

– Na sastanku je bio 78-godišnji vlasnik Džon Blejk. Nevjerovatno koliko je taj čovjek već znao o meni stvari. Na sastanku mi je rekao: ‘Slušaj mladiću, daću ti sada šansu’. Blejk je Jevrej, a njegov otac je iz Poljske. Njegova porodica je tokom Drugog svjetskog rata bježala od progona po mnogim balkanskim zemljama. Niko ih nije želio primiti. Sve dok nisu došli u Krajinu – opisao je Solaković.

Precizirao je da ga je na ovom sastanku čekala karta Bosne na stolu gdje mu je Blejk pokazao gdje su u Krajini bili tokom Drugog svjetskog rata.

– Oni nikada nisu zaboravili dobrotu našeg naroda koji ih je obukao u našu tradicionalnu nošnju, zbrinuo ih i sakrio od progona. Nakon Drugog svjetskog rata oni su otišli u zapadnu Europu, ali njihova sjećanja o Bosni su ostala. Zbog toga mi je dao šansu. Prvi sam Bosanac koji je napisao i izdao knjigu u Engleskoj zahvaljujući njima – napominje Mirsad.

Kaže da je prva knjiga već prevedena, a da će uskoro biti i druga prevedena.

Mirsad Solaković već je glumio u nekoliko filmova u Velikoj Britaniji. Glumio je i u teatru Rojal Šekspir Kompani, za koji kaže, da je za mnoge holivudske glumce san da jednom tu glume.

Dijaspora u Britaniji

Na pitanje kako danas ljudi iz BiH žive u Velikoj Britaniji i kakvi su odnosi sa Englezim, Solaković kaže “da ne mogu biti bolji”.

– Nedavno smo otvorili Bosansku kuću u Birmingemu. Bio sam počasni gost i imao sam uvodni govor. Kuću je otvorio i britanski ministar za lokalnu samoupravu Nik Born. Ljudi u zajednici kažu da smo probudili britansku javnost o Bosancima koji žive tamo. BBC je uradio isječak od dvije minute u kojem je opisao naš način života, integraciju. Opisali su nas kao ‘plemenit i integrisan narod sa lijepim pristupom prema svim narodima – rekao je Solaković.

Ocijenio je da su naši ljudi dobrodošli svugdje i da su dobro prihvaćeni.

– Mi smo narod koji se brzo integriše i prilagođava. Engleze je oduševila naša hrana, naš foklor i kultura. Mi smo narod koji je topao i želimo svima pomoći. Bosanska kuća je naša druga kuća gdje se sastajemo, dijelimo svakodnevnicu, ali istovremeno edukujemo Engleze zašto smo mi takav narod, zašto svakome pomažemo. Bosnia UK Network je krovna organizacija za sve male zajednice Bosanaca u Velikoj Britaniji. Tu se družimo, veselimo, proslavljamo naše uspjehe. Mi smo talentovan narod koji hoće puno da radi, brzo se uklapamo i vrijedni smo – zaključio je na kraju razgovora Solaković.

(Radio Sarajevo)

Možete da nas pratite i putem aplikacije za Android ili iPhone/iPad.

IZDVAJAMO