Valentin Incko ne dobija naredbu da ode dok ne vidi da sve funkcioniše i bez njegove intervencije, dok politički lideri ne žele iskreno da se dogovaraju sve dok je tu OHR. Čak postoje oni koji i dalje prizivaju Incka da kažnjava, a pred glasačima glume suverene i moćne političke face.
Da se ne lažemo, bez obzira na „bonska ovlaštenja“ koja i dalje stoje na papiru, pozicija OHR u BiH postala je protokolarna. Teško se sjetiti kada je Incko posljednji put intervenisao, donio odluku, poništio zakon, uveo sankcije. Smjene funkcionera stvar su daleke prošlosti. OHR je davno pregazilo vrijeme i to točkovima promijenjenih odnosa u međunarodnoj zajednici.
Međutim, sve dok je Incko tu uvijek će biti bar jedna strana koja u njemu vidi zaštitnika, što automatski znači da u pregovorima neće nastupiti kompromisno, već s pozicije sile koju iza sebe ima. Kao nekada intervencije, sada Inckovi intervjui i izvještaji koje formalno podnosi Savjetu bezbjednosti UN u BiH jedva se dočekaju kao odličan povod da se svađamo, a da ništa drugo ne radimo.
Ali, budući da u našoj moći nije da izglasamo odlazak visokog predstavnika, treba da vidimo šta drugo možemo da učinimo da bismo ga „otjerali“. To sigurno nisu nacionalne tenzije, prijetnje ukidanjem ili otcjepljenjem RS, ratom, trećim entitetom. Svaki političar koji izgovori te riječi direktno radi za OHR, jer im automatski produžava mandat.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu