Hronika

DA SRCE PUKNE Ovi roditelji godinama ne znaju gdje su Biljana, Barbara i Elenora, KIDA IH BOL

Međunarodni dan nestale djece obilježava se danas, a ove tri djevojke, nečije kćerke, još  se vode kao nestale.

DA SRCE PUKNE Ovi roditelji godinama ne znaju gdje su Biljana, Barbara i Elenora, KIDA IH BOL
FOTO: RAS SRBIJA

Na sajtu “Nestali Srbije” Barbari Vitez, Elenori Arežini i Biljani Đorić koje se vode kao nestale mogu se uputiti poruke.

Ljudi su u komentarima pisali koliko im one nedostaju, da nisu zaboravljene, da čekaju njihov povratak….

U nadi da im možda naše poruke u nekom momentu mogu biti dostupne, smatrali smo da bi im riječi podrške bile značajne, kao i činjenica da ih ne zaboravljamo i da ih još tražimo – navedeno je na sajtu “Nestali Srbija”.One koje najviše boli njihov nestanak i koji nikada neće izgubiti nadu da će ih ponovo vidjeti i zagrliti jesu njihovi roditelji.

“Svaki dan sve teži”

Biljana Đorić nestala je 2. decembra 2015. godine u Kraljevu. Tog dana doputovala je iz Kosovske Mitrovice, gdje je studirala na Ekonomskom fakultetu, do Kraljeva, gdje su živeli. U Kraljevu je, na kiosku “Zadužbina” ostavila je svoj pasoš i telefon uz riječi: ,,Doći će neko ovo da uzme.’’

Nakon četiri i po godine neznanja gdje joj je dijete, Vesna Đorić kaže da su i dalje na nogama i da se bore, kao i da je svaki dan sve teži. Ona kaže da od početka istrage nema nijednog traga.

– Svi su se stavljali na poligraf – njene drugarice, njen bivši momak, cimerke s fakulteta, taksista koji je tog dana vozio i nisu došli ni do kakvog traga. Policija vjeruje da je ona živa i to je ono što me drži – kaže Vesna.

U početku je mislila sve najgore, dodaje. U potragu su bil uključeni i ronioci Žandarmerije koji su pretraživali riječno korito, ali ništa nisu našli. Vesna dodaje da su se pojavile i sumnje da je Biljana u manastiru.

– Išla sam redom po manastirima, većina mi je rekla da oni neće to da kažu. Više puta bila sam u Patrijaršiji u Beogradu, gdje mi je rečeno da se “želje iskušenice poštuju”, ne govoreći mi ni da Biljana jeste, ni da nije u nekom manastiru – kaže Vesna, dodajući da bi joj odgovor SPC značio, samo da zna da joj je dijete živo i zdravo.

Vesna i dan danas pamti da je tog dana kada joj je kćerka nestala bio četvrtak.

– U srijedu uveče rekla mi je da sutradan polaže ispit iz engleskog i ja sam joj rekla da ide da uči i da se javi ujutru. Tog 2. decembra čule smo se oko 12 sati kada mi je javila da je sve super uradila i da će proći ispit. Od tada se više nije javila – priča Vesna.

Foto: Privatna arhiva
Foto: Privatna arhiva

Vesna poručuje svojoj kćerki da joj se javi da zna da je živa.

Tijelo nije pronađeno

Barbara Vitez nestala je kao petnaestogodišnjakinja, u Senti, 25. oktobra 2016. godine, kada se vraćala sa rođendana.

Te večeri je, navodno pala sa mosta u Senti i poginula, međutim roditelji djevojčice ne vjeruju u to. Naročito jer im je nekoliko nedjelja nakon tragedije stiglo anonimno pismo u kome se navodi da je Barbara drogirana, silovana, zadavljena, a potom bačena u rijeku. Ronioci su danima pretraživali rijeku, ali tijelo nije pronađeno.

Barbarini rodtelji dobijali su razne informacije proteklih godina o tome gdje bi njihova kćerka mogla da bude. Međutim, oni ni danas, nakon tri i po godine, ne znaju gdje im je dijete. Endre Vitez bio je prošle godine u Budimpešti prateći informaciju da je Barbara viđena u jednom klubu.

– Jako je teško. Ništa nema novo. Kada je Endre bio u Budimpešti rekli su da ne znaju ništa o nestanku naše kćerke, iako nam je rečeno da je srpska policija u kontaktu sa mađarskom. Znam da je Barbara živa i Mađari znaju, zato što nam je 2017. godine jedan Mađar slao slike. Ja mislim da on zna gdje je Barbara – kaže  Barbarina majka Melinda Vitez.

Ona misli da će Barbaru jednog dana naći i da će se ona vratiti kući.

– Endre i ja ćemo je naći. Ne damo se nikad, borićemo se i dalje – kaže Melinda.

Na treću godišnjicu nestanka svoje kćerke Endre Vitez podijelio je tužan status.

“Prije tri godine 25. novembra 2016. godine počelo je najstravičnije doba moga života. Na ovaj dan je nestala moja kćerka. Otada moji dani prolaze mračno, gorko i tužno. Kada me vide da se smješkam, ne znaju šta i kako se osjećam. Muči me plač, srce mi se steže. Svaki minut, dan, nedjelja, mjesec i godina prolaze u bolu. Nadam se da svako ko sada mene ovako kažnjava, da će od sudbine dobiti isto što i ja! Neka i oni izgube sve svoje najmilije u životu! Znam da su ove teške reči …. ALI!!!! ISTINITE !!!!” – napisao je Endre tada.

“Najgore je ne znati da li je živa”

Subotičanka Miroslava Babić je svoju kćerku Eleonoru Arežinu (9) posljednji put vidjela 20. novembra 2017. godine u privatnoj francuskoj školi u Beču. Od tada, ni glasa. Ne zna gdje je, ni da li je živa, jer se otac djevojčice, Milan A, pobrinuo za to da ona “nestane”.

Prema tvrdnjama devojčicine majke, otac djevojčice je 19. februara 2017. godine nasilno oteo Elenorin pasoš, zbog čega dijete nije moglo s njom da se vrati u Srbiju. Miroslava je rekla i da je od tada Elenora i ona nisu mogle pričati preko skajpa jer je on stalno bio prisutan i često je prekidao razgovore.

Kako je ranije ispričala za Telegraf, tužbu za razvod braka Miroslava je podnijela u Subotici marta 2017, a od maja te godine ima rješenje o hitnoj meri subotičkog Osnovnog suda da starateljstvo nad Eleonorom pripada njoj kako bi se “otklonila opasnost od nasilja i nenadoknadive štete”, a vezano za vaspitanje i razvoj djeteta.

Ona je ispričala da je svemu je prethodilo nasilje u porodici, koje su trpjele ona i maloljetna kćerka.

Kako je tada rekla, najgore je ne znati da li je Eleonora živa, kako kaže, čak ne može ni da pretpostavi gdje bi mogla da bude, dijete, osim srpskog državljanstva, ima i njemačko, i njemački pasoš, pa ocu nije potrebna viza da dijete seli po Evropi i većini zemalja svijeta.

Foto: Nestali Srbija
Foto: Nestali Srbija

– Imala sam privilegiju i to je bila srećna okolnost, da sam šest i po godina bila samo mama, 24 sata sam bila sa Eleonorom, mnogo ljubavi, u kojoj se stvorila čvrsta veza između Norice i mene. U cijeloj ovoj situaciji stradaju svi, moji roditelji bez unuke.

Moj brat blizanac, za koga je Nora bila izuzetno vezana, njegovoj kćerki Nađi, Norinoj sestri – priča Miroslava i napominje da će Nori, ako se vrati, ta ljubav biti ono što će ublažiti njene rane i traume.

– Samo da je nađu! Moje dijete je samo, sa odraslim nasilnicima koji čine najteža krivična djela, malo biće, tanane duše, bez ljubavi, nježnosti, buđenja sa svojom majkom, osmjeha, šetnje, priče za laku noć. Ja imam porodicu ovdje, a ona je skroz sama sa nasilnikom! Nadam se da će je neko prepoznati i obavijestiti nas – ispričala je Miroslava prošle godine za Telegraf.

Prošle godine oteto dvoje djece, a prijavljen nestanak skoro 1.500

Prošle godine u Srbiji je oteto dvoje djece, a prijavljen je nestanak njih 1.486, izjavila je danas državna sekretarka Ministarstva unutrašnjih poslova Biljana Popović Ivković.

Ističe da uglavnom od kuće beže adolescenti i da ih policija vrlo brzo pronađe.

Ona je za televiziju Prva rekla da treba razlikovati bježanje od kuće i otmicu i dodala da se preteruje kada se kaže da djeca nestaju, a da ona zapravo najčešće bježe od kuće.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu
Prihvati notifikacije