Međutim, ovaj broj se odnosi na procjene i kada je riječ o legalnom, ali ilegalnom oružju, ali sasvim sigurno je podatak nad kojim se treba zamisliti. Otkud toliko oružja, zašto ga građani Srbije toliko “vole”, ko ga i u koje svrhe koristi?
Kako za Blic objašnjava kriminolog Dobrivoje Radovanović, više je razloga koji su doveli do ovakvih rezultata.
Glavna “manija” nastaje devedesetih godina prošlog vijeka kada smo imali ratove na prostoru bivše Jugoslavije. Oružje su tada imali i dobrovoljci i zvanične jedinice, i to su imali pravo na više komada, koje su donosili sa sobom. Neki su ga u međuvremenu legalizovali, a neki nisu – priča on.
– Organizovani kriminal po prirodi stvari znači ilegalno oružje u posjedu, bilo da je riječ o pištoljima, automatskom oružju, eksplozivnim sredstvima… Sa druge strane, jedan broj građana je u strahu i od toga, ali i od drugih vrsta nasilja, razbojništava, zbog čega žele da se odbrane pa oružje drže u kućama – priča on.
Kako navodi, opasnost od tolike količine oružja je ogromna, i podsjeća na neke od podatke istraživanja koje je sprovodio Institut za kriminološka istraživanja, da se čak 80 odsto krivičnih djela i ubistava dešava ilegalnim oružjem. To naravno ne znači da se iste stvari ne događaju sa legalnim, ali u značajno manjem procentu.
– Velika opasnost je što se organizovani kriminal, šta god da se koristi od oružja, ne obazire previše na građane. Međutim, oružje se koristi nažalost i u porodičnim sukobima i nasilju, bračnim nesuglasicama… – priča Radovanović.
Žestoke kazne neće riješiti problem
Prema njegovom viđenju, kada je riječ o kriminalu, mala je vjerovatnoća da bi žestoke kazne mogle da daju neke zavidnije rezultate.
– Kriminal ima svoje tokove i uzroke, i sve to nije baš u nekoj vezi sa zaprećenim kaznama – priča on.
Međutim, navodi da bi od pomoći mogle da budu veće novčane i zatvorske kazne za one koji u posjedu imaju nelegalno oružje, jer se na taj način smanjuje recidivitet.
– Duge zatvorske kazne će vjerovatno spriječiti povratnike da ponovo učine neki prekšaj. Ako je ta kazna godinu dana, za njih je to praktično ništa. Isti slučaj je i sa visokim novčanim kaznama. Takođe, jedna od mjera je rigorozna kontrola posjedaovanja oružja. Osim toga, ljude treba motivisati da ne nose oružje, a do toga se dolazi tako što moraju da se osjećaju bezbjedno tamo gdje žive i rade – priča on, i navodi da je veoma važno da nema selektivnog gonjenja za one koji imaju ilegalno oružje.
Milijardu komada lakog naoružanja u svetu nalazi se u privatnom vlasništvu. #oruzje https://t.co/gbDs4D6K3S pic.twitter.com/JttfnXHtpp
RadioSlobodnaEvropa (@RSE_Balkan) June 20, 2018
Sa druge strane, Dušan Davidović sa Insitituta za kriminološka istraživanja kaže da pomalo sumnja u metodologiju istraživanja, pa time i dobijene podatke. Kaže da je u rezultate, vjerovatno, uključen i privatni sektor bezbjednosti u kome trenutno postoji 36.000 licenciranih osoba koje mogu da nose oružje. Takođe, navodi i da u Srbiji postoji dosta trofejnog oružja.
– Ono je posljedica ratova koje smo imali. JNA je ovde imala svoj centar, Srbija i danas proizvodi oružje, municiju, tako da nam ono dođe skoro kao svakodnevnica. Drugo, mentalitet je takav da postoji nekakav mit o Srbima kao bojdžijama, koji je potpuno besmislen – priča Davidović.
On ne vidi preveliku bojazan po bezbjednost građana, ali navodi da tamo gdje je kriminal razvijen, količina ilegalnog oružja je veća, i da to može biti opasnost po opštu bezbjednost.
Istraživanje koje je uradio Institut iz Ženeve pokazalo je da su i druge zemlje Zapadnog Balkana “dobro plasirane” kada je riječ o količini oružja na 100 stanovnika. Tako Bosna i Hercegovina zauzima 5. mjesto (31,2 komada lakog naoružanja), Makedonija 7. (29,8), južna srpska pokrajina KiM, koja je posmatrana kao zaseban entitet 11. mjesto (23,9 komada).
Na svjetskom niovou, po broju lakog naoružanja na prvom mjestu se nalaze Sjedinjene Američke Države, gdje na svakih 100 stanovnika dolazi 120 komada lakog naoružanja.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu