Neka je srećno i berićetno i onima koji danas ne slave, naravno.
Godinu koja prolazi, ipak, pamtićemo do kraja života u nadi da se slična, barem po onom lošem, više nikada neće ponoviti.
Nije sve tako loše ni bilo, ako ćemo iskreno.
Neko će ovu 2020. godinu pamtiti i po lijepim stvarima.
Pamtiće je po više vremena provedenog sa najbližima, po ostvarenim ljubavima, započetim vezama, novim prinovama u porodici. Pamtiće je po upoznavanju sa prirodnim bogatstvima zavičaja, za koja nije ni znao da postoje.
Drugi će je opet, pamtiti po nekim drugim uspjesima u životu.
Mnogi su u ovoj godini izgubili svoje najmilije i njihova bol je nemjerljiva, ali život ide dalje i uvijek je išao, a na nama je da ustanemo jači i krenemo naprijed, jer predaje nema i ne smije je biti.
Malo danas jeste tužno, jer u gostima neće biti svi oni koji su nam godinama dolazili. Možda se ipak, trebamo zapitati da li nam je ovo prilika da slavu vratimo tamo gdje joj je i mjesto, u krug porodice.
Otišli smo predaleko kada su u pitanju slave, a ne bi trebali. Pojedini su slavu slavili u restoranima, iz najbolje namjere naravno, ali nije to slava. Nije slava ni kada u crkvama postoji tarifa pa za lomljenje pogače uzimaju po 30 i više maraka.
Slava je da okupimo porodicu, da zapalimo slavsku svijeću i da se pomolimo Bogu, iz duše. Da Mu se zahvalimo, da se sjetimo onih najmilijih koji više nisu sa nama, a bez kojih su nam životi pusti. Slava je i da onima koji jesu sa nama poželimo da život provedu u zdravlju i blagostanju.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu