Crkva Lazarica
Ovde se čuva deo moštiju kneza
Lazara, vratni pršljen kod kog
je glava posečena. U srebrnom
kivotu, kovčežiću, čuvaju se i
delovi moštiju Svetog Vida, po
kome se i praznuje Vidovdan, i
Jelene Balšić, Lazareve ćerke
Narod joj je nadenuo ime
Kada je knez Lazar u prestonom gradu 1376. godine počeo da gradi dvorsku crkvu, u narodu se od usta do usta širio glas o tome. Govorilo se: “Lazar zida crkvu, Lazar pri dvoru zida crkvu…”, pa je po tome u narodu i nazvana – pridvorna crkva Lazarica. U to davno doba, pored pet kćerki koje su veoma voljeli, knez Lazar i kneginja Milica su se zbog opstanka srpske države usrdno molili Bogu da im podari nasljednika prestola. Gospod im je uslišio molitve rođenjem sina, despota Stefana Lazarevića. U znak zahvalnosti, Lazar je podigao crkvu i posvetio je arhiđakonu Stefanu, zaštitniku dinastije Nemanjića. Iako joj je izvorno ime Crkva Svetog Prvomučenika Stefana, do danas je sačuvana i voljena pod imenom kojim ju je narod krstio – objašnjava otac Željko.
Crkva je najvjerovatnije izgrađena između 1375. i 1380. godine i prva je građevina u moravskom stilu. Karakterišu ga ukrasi od tesanog kamena peščara iz obližnjeg sela Brajkovac, u kome i danas postoje majstori klesari.
– U to vreme ekonomski slaba zemlja nije imala snage za veleljepne građevine i zadužbine. Zato je naša Lazarica mala. Međutim, osjećaj za lijepo je mnogo više od bogatstva. Pogledajte samo taj sklad naizmeničnih redova kamena i crvene vizantijske opeke. Zadivljuje kako crkva mijenja svoj izgled. Kad padne kiša, ona promijeni boju i sva potamni, a s prvim vetrom koji dune ili suncem koje je ogrije opet zasvijetli svojom ljepotom. U vrhu su i skladne ukrasne rozete, a sa strane reljefni oblici dvoglavih orlova, paunova koji su naše feniks ptice, anđela, heruvima, grbova – s puno ljubavi i topline govori otac Željko.
Njegove živopisne priče vode nas u davno pretkosovsko vreme, tako da na trenutke živo zamislite i osjetite vrevu naroda i vojske okupljene u crkvenoj porti.
Lazarica nikada nije rušena niti pretvarana u džamiju, što je bila sudbina mnogih pravoslavnih crkava
Odavde se krenulo u slavu
– Baš s ovog mesta je knez Lazar sa vojskom krenuo u boj na Kosovo. Ovde na dvoru bila je kneževa večera sa vojskovođama. U ovoj crkvi se vojska pričestila, veliki knez se pomolio pred ikonom Bogorodice, koja se danas čuva u Hilandaru, a u našoj crkvi je kopija izrađena u Rusiji. Odavde se uoči Vidovdana na konjima krenulo u slavu.
Malo je poznato da se 28. juna slave dva sveca. Sveti mučenik Vid (lat. Vitus) i Sveti prorok Amos. Vid je, saznajemo, svetitelj iz drugog vijeka koji je postradao na Siciliji i čije stradanje priznaju i pravoslavci i rimokatolici, dok je Sveti prorok Amos bila slava kneza Lazara.
– Na dan svoje krsne slave on na Kosovu brani zemlju, veru i narod, ali je u narodnom sjećanju opstao i ostao Vidovdan, kao dan kada se 1389. godine odigrao boj na Kosovu. Dan kada je Lazar mučenički posječen, Srbi obilježavaju služenjem liturgija i parastosa za pokoj duše svih postradalih. Odmah posle Kosovskog boja razvija se kult kneza Lazara, a tadašnji patrijarh Danilo Treći napisao je Službu caru Lazaru, u kojoj se slavi kao srpski velikomučenik koji je bio spreman da postrada za svoj narod i vjeru. Hristos kaže da je najveća ljubav položiti svoj život za bližnjeg svog, a car Lazar je to uradio. Time je svedočio svoju ljubav prema bogu i rodu. Nije bio osvajač kao Dušan, već je branio zemlju i mučenički skončao, primio končinu – ističe otac.
Turci su ovu crkvu povremeno pretvarali u konjušnicu ili barutni magacin, ali veći dio građevine je vjeran srednjovjekovnom periodu.
Život u carstvu nebeskom
Vidovdan je za srpski narod veliki i stari praznik slavljen kao spomen na Kosovski boj, a Kruševac i Vidovdan su neraskidivo spojeni.
– To je dan koji je posle Velikog petka za Srbe najtužniji. Međutim, Vidovdan je i dan radosti, jer se tog dana car Lazar sa svojim junacima upisao u knjigu života u carstvu nebeskom – kaže otac Željko i s radošću nastavlja priču o njegovanju sjećanja u carstvu ovozemaljskom.
Vidovdan je slava grada Kruševca, a slavlja počinju cijeli mjesec ranije uz koncerte duhovne i vojne muzike, kulturne programe, viteške turnire, srednjevjekovno venčanje, trpezu iz doba kneza Lazara…
– Uoči Vidovdana služimo bdenije, a na sam praznik služimo liturgiju i parastos kosovskim mučenicima. Jako je velika i lijepa naša litija do spomenika kosovskim junacima. Tada se iz crkve iznose svete mošti, a ćivot nose pripadnici naše vojske u svečanim uniformama. Tako se pamti da je veliki knez Lazar bio i vojskovođa. Nije bio osvajač kao Dušan, već je branio svoje zemlje.
Prema kolektivnom predanju, veličajući pobožnost svog vladara, Lazaru narod pripisuje reči: „Zemaljsko je za malena carstvo, a nebesko uvijek i dovijeka.“
Da i mi nešto stvorimo
– Istorija svjedoči da crkva nije bila oslikana freskopisom, a naša želja je da se crkva živopiše. Postoje nacrti u vizantijskom stilu, po uzoru na Ravanicu i manastir Kalenić. Poslali smo Zavodu za zaštitu spomenika kulture sve što imamo i nadamo se da će se formirati velika komisija i odobriti da se freskopiše ova crkva stara šest vijekova. Da i mi nešto stvorimo u slavu ove crkve i ostavimo narodu i potomstvu – povjerava otac Željko veliku nadu i želju.
(Žena Blic)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu