Tim od pet vrhunskih stručnjaka: abdomenalni, grudni, vaskularni i plastični hirurga, kao i anesteziolog ove ustanove juče su od ranih jutarnjih sati davali sve od sebe da u hirurškoj sali VMA učine nešto što niko do sada nije smio.
Oni su i pored sveg rizika odlučno ušli u borbu sa malignim tumorom teškim čak 25 kilograma, koji je Aleksandri zahvatio čitav abdomen i u nešto manjoj mjeri grudni koš, neizdrživo pritiskao sve organe u tijelu, da bi je na kraju prikovao za invalidska kolica.
Nakon jučerašnje operacije koja je, prema saznanjima Blica, trajala nešto više od šest sati, Aleksandra je smještena u hirurškoj intenzivnoj njezi i nalazi se pod stalnim nadzorom.
Za Blic se javila i Aleksandrina sestra Katarina koja, i dalje oprezno, priča o čudu koje je zadesilo njihovu porodicu.
Hodam, ali ne dodirujem zemlju, kao da lebdim. Uplašena sam i dalje, ali doktori su nam rekli da je operacija prošla kako treba, da je tumor izvađen. Morali su i još neke organe da joj izvade, ali to je sve po protokolu, kako je i trebalo da bude – jedva je rekla od šoka Katarina.
A Aleksandri su, osim tumora, izvađeni i desni bubreg, dio crijeva, i nekoliko rebara, a sve u cilju da bi se njen organizam što bolje očistio od potencijalnih klica ovog malignog tumora.
– Rečeno mi je da mora da određeno vrijeme bude u šok-sobi, kako bi joj se organizam dovoljno oporavio. Ma, neka je i pet dana tamo ako treba, samo neka se lijepo rehabilituje. Ipak je u pitanju užasno komplikovan zahvat, njeno tijelo je izmučeno. Ekipa oko nje je izuzetna, rade joj analize na 15 minuta, sve je kako treba – kaže Katarina.
Aleksandru su, nastavlja ona, doktori u hiruršku salu uveli oko osam sati ujutru, da bi joj se, sa ohrabrujućim vijestima, javili nešto poslije 14 časova.
Podsjetimo, pred slučajem Aleksandre Jevtić, koja se sedam godina liječi od jednog tipa sarkoma, malignog tumora, koji joj je zahvatio čitav abdomen i u nešto manjoj mjeri grudni koš, uzmakli su mnogi. Kucala je na vrata klinika u Srbiji, Njemačkoj, Americi, Austriji, Italiji… No, niko nije uspio da joj pomogne.
Kada su im tokom posljednjeg pokušaja da nađu odgovarajuću kliniku u Beču rekli da ne mogu da operišu Aleksandru, pomislili su da je to to i da za nju nema rješenja.
– Međutim, baš tada u Blicu smo pročitali tekst o podvigu prof. dr Bratislava Trifunovića, abdomenalnog hirurga sa VMA, koji je u tom trenutku izvadio ogroman tumor iz stomaka. I nada se ponovo javila – rekla je Aleksandrina kćerka Milica.
Porodica Jevtić je stupila u kontakt sa prof. Trifunovićem, koji je bio spreman da ode u Beč i tamo uradi operaciju. Međutim, s obzirom na to da plastični hirurzi te klinike nisu željeli da je operišu, donesena je odluka da Aleksandra dođe na VMA.
Kako kaže Katarina, Aleksandrina sestra, cijela porodica je uz nju i vjeruju u dobre rezultate operacije.
– Šta je sve prošla, jaka je ona… U svakom slučaju, niko osim doktora sa VMA nije se ohrabrio da uradi ovako nešto. Šta god da se desi, njima ide neizmjerna zahvalnost. Ova operacija je bila Aleksandrina posljednja šansa, ona je dotakla maksimum svoje energije koju je mogla da iskoristi. Veče pred operaciju smo sišli na kafu, sjedila je u kolicima 20 minuta i nakon toga nas zamolila da je vratimo u bolnički krevet jer nije mogla više da izdrži bolove – prisjeća se Katarina.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu