Kao metak odjeknule su te riječi, pa se odmah na njih nadovezala Dodikova kćerka Gorica Dodik, te još poneki SNSD pristalica.
Sukob oko drveta koje treba biti postavljeno u parku “Petar Kočić”, uvredljive riječi, dešavaju se taman oko godišnjice smrti ovog velikana srpske književnosti, koji je svijet napustio prije više od stotinu godina, 27-og dana u avgustu.
Pitam se šta bi Kočić rekao na sve ovo. Kako bi Kočić tvitao, o čemu bi pisao kad bi pročitao kako i oko čega se prepucavaju dok njegovo ime spominju. Da li bi stajao mirno kao što sada stoji njegova statua u centru Banjaluke?!
Ne bi, jer je bio prkosan, otresit i uporan. Jak karakter Krajišnika. Bio je borac za čist narodni srpski jezik. Samo je za razliku od ovih modernih internet “pripovjedača” znao kulturno i gospodski da kaže šta ima.
Upravo te kulture nedostaje u današnje vrijeme. Znate, svako može da koristi internet i da piše šta želi. Naravno, slobodu govora ne treba nikome uskraćivati, ali gdje je nestala ona doza kulture koja ipak političarima ili nosiocima javnih funkcija ne dozvoljava da pređu granicu dok jedni druge “časte”. Ne moraju takvi imati stila i jezika, ali morali bi imati malo obraza. Zbog sebe, ako ništa drugo.
Sljedeći put kad poželite da uvrijedite “one druge”, prvo se zapitajte vrijeđate li takvim riječnikom njih ili sebe.
A obični srpski seljak, o kojem je Kočić toliko volio da piše, kao da nije mnogo odmakao u posljednjih stotinu godina. Iako nikad nije kasno početi čitati Kočića i njemu slične, i obogatiti riječnik. Možda ćemo onda, ako svaki dan uvedemo jedno obavezno štivo, sve manje gluposti čitati na društvenim mrežama. Možda.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu