Kolumne

Šta je nama deveti

Dan Republike Srpske neodvojiv je od postojanja Republike. Odustati od 9. januara značilo bi odustati od Srpske. Zato na startu moramo da odbacimo podvalu da „niko nije rekao da RS nema pravo na svoj dan, samo to ne može da bude 9. januar“.

Šta je nama deveti
Foto: RAS Srbija

Juče smo u Banjaluci učinili upravo to. Čak i da ga izbrišete iz svih zakona odbranili smo 9. januar, jer je on u srcu naroda, jer je to činjenica.

Republika Srpska je nastala prije rata u BiH, kao politički odgovor srpskog naroda na isto tako političku odluku Bošnjaka i Hrvata da se otcijepe od SFRJ. Nastala je, između ostalog, i na sjećanju na ustaške zločine iz Drugog svjetskog rata, poput Jasenovca, Garavica i mnogih drugih stratišta, nastala je zbog sazrele svijesti srpskog naroda da mu nema života ni slobode bez vlastite države.

Vojska Republike Srpske je posljednja od tri nacionalne vojske formirane u BiH. Prva žrtva devedesetih u BiH bio je Nikola Gardović, Srbin iz Sarajeva, a nakon toga uslijedio je i zločin nad Srbima u Sijekovcu. Toliko o tome ko je želio rat.

Nažalost, iza tako svete ideje kakva je Republika Srpska skrili su se monstrumi, bitange i neiživljeni tipovi koji su u ratu počinili zločine nad svima koji nisu bili Srbi. Zbog budućnosti Republike, a ne zbog nekog Ramiza ili Šefika, moramo se konačno odreći takvih ljudi, jer su njihova nedjela bacila sjenku na časnu istoriju Srba. Oni nisu Srpska.

Hiljade ljudi juče na Trgu Krajine, mladost i veterani u stroju, trgovi i ulice širom Srpske nazvanih po 9. januaru, dokaz su da su Srbi najjači kada su ugroženi, kada im dirnete u ponos. Sa takvim stavom i međunarodnom garancijom postojanja, ne postoji sila koja bi nas ukinula.

Nažalost, sile koja nam prijete nalaze se unutar Republike i sada je vrijeme da se isto tako ujedinimo protiv njih. Moramo bolje da živimo od svog rada, da rađamo više djece, bez straha da li će biti gladni i da li će se vratiti kući iz grada. Moramo svi da osjetimo ruku pravde, ruku institucija, a ne šamare pojedinaca i partija. Da se školujemo zbog znanja, a ne zbog diploma, da umiremo od starosti, a ne od batina. Da nam najzaslužniji građani budu najumniji, a ne tajkuni, starlete i razni Vulini.

Nemamo mnogo vremena. Ako svako od nas uradi svoj dio posla, možda već 30. rođendan naše Republike dočekamo srećniji i optimističniji.

Hitno je.