Promjene u Centralnoj izbornoj komisiji donijele su za naše standarde veoma regularne izbore u jesen prošle godine.
Međutim, CIK je samo kap u moru kada govorimo o provođenju izbornog procesa. Mnogo je još prostora koji bi trebalo da se popuni kako bismo imali potpuno regularne izbore, te analogno tome i promjenu vlasti na svim nivoima. Iako dobar dio javnosti smatra da je to kod nas nemoguće, itekako je moguće, samo je potrebno da se u izbornu igru unesu nova pravila – prije svega tehnička:
– Elektronsko skeniranje glasačkih listića;
– Elektronsko skeniranje identifikacionih dokumenata i otiska prsta;
– Video nadzor na biralištima, koji će biti umrežen sa CIK;
– Providna glasačka kutija;
– Biračko mjesto da se uredi na način da posmatrači glasačima vide leđa ili da glasačka kabina bude visine maksimalno pola metra i blago providna kako bi se eventualno pomjeranje ili zamjena listića, odnosno bugarski voz mogao uočiti;
– Zabrana prisustva više od jednog lica u glasačkoj kabini po bilo kom osnovu prilikom gasanja, osim u slučaju slijepih, mentalno ili fizički nesposobnih lica, koja nisu u stanju da samostalno drže olovku i/ili u slučaju povrede ruke kojom se piše. Za sve navedene izuzetke, birač će biti dužan da pribavi potvrdu javne zdravstvene ustanove uz koju će se jedino i moći ostvariti biračko pravo (ukidanje ”pomaganja” pri glasanju);
– Uvođenje dvokružnog izbornog sistema u izboru za predsjednika RS i članove Predsjedništva BiH;
– Obavezno uvođenje instituta prijevremenih izbora za sve nivoe vlasti u BiH;
– Ažuriranje centralnog biračkog spiska svake druge (neizborne) godine;
– Glasanje u inostranstvu da se obavlja isključivo u diplomatsko-konzularnim predstavništvima (ukidanje glasanja poštom);
– Provjera diploma i disertacija svakog kandidata za predstavničke i izvršne funkcije, bez izuzetka;
– Dostavljanje CIK-u dokaza da se protiv kandidata nikada nije vodio krivični postupak;
– Obavezno psihološko testiranje kandidata u sklopu procedure preuzimanja mandata (ako je potrebno za vojsku i policiju, zašto ne bi bilo i za državnu službu).
Ove pobrojane stavke zapravo su ključ koji bi izborni proces u BiH učinio neuporedivo kvalitetnijim i onemogućio malverzacije koje su nas i dovele do situacije u kojoj se trenutno nalazimo.
Glasanje poštom donosilo je, po nepisanom pravilu, probleme baš kao i ”pomaganje” pri glasanju, što se najbolje pokazalo na ponovljenim izborima u Doboju, gdje se ”pokazivalo” čak i trudnicama. Glasački listić svako treba da dobije, a ako pojedinci nisu u stanju da na propisan način stave ”iks” u kvadratić, to je ipak njihovo lično pitanje, a ne svih nas.
Deintelektualizovanost političke scene bi se smanjila detaljnom analizom diploma, a psiho testovi bi spriječili mogućnost neurotičnih ispada i dolazak pojedinaca s ”dijagnozom” u poziciju da odlučuju o našim životima. Psiho test za prijem u policiju i vojsku je obavezan, a za političare koji ova dva aparata kontrolišu – nije, što je paradoksalno. Međutim, teško da će političari uvesti u zakon ove prijedloge, jer bi to za njih bio pucanj u vlastitu nogu, a s druge strane iluzorno je očekivati da međunarodna zajednica u BiH, ovako kako je trenutno postavljena, može/želi da sugeriše uvođenje ovih pravila. Ako ništa drugo, barem deklarativno. Možda nekad.
Na kraju, kada sagledamo sve ove stavke koje čine samo mali dio onoga što mu je nasušno potrebno, s pravom se možemo zapitati da li u Izbornom zakonu postoji išta da valja i da je funkcionalno. Odgovor je poprilično jednostavan – malo šta, skoro ništa i fali mu svašta.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu