On, međutim, ističe, da je u našem društvu naučnicima često teško da dođu do relevantnih rezultata, jer je veliko pitanje koliko su oni koji se izjašnjavaju kao vjernici iskreni u tome.
– Pitanje religioznosti i solidarnosti je svakako povezano, ali je upitno koliko su navodni vjernici zaista i solidarni. Nije potpuno jasno koliko su oni koji se izjašnjavaju kao vjernici zaista iskreni vjernici ili su to samo na deklarativnom nivou, budući da je danas društveno poželjnije biti vjernik nego ateista – kaže Dušanić za Srpskainfo.
Ta činjenica, manifestovana i kroz određeni implicitni društveni pritisak, kako navodi Dušanić, otežava i naučnicima da objektivno mjere zastupljenost religioznosti na našim prostorima.
– U međunarodnim istraživanjima, ali i u istraživanjima koje smo provodili na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Banjaluci, gotovo redovno se dobije da su religiozne osobe altruističnije, prosocijalnije, solidarnije – kaže Dušanić.
Dodaje da je u jednom istraživanju, koje je proveo, poredio nivo altruizma kod istih osoba na dan Božića i mjesec dana poslije, pa se pokazalo da je nivo altruizma bio veći tokom praznika.
– Ovi podaci ne iznenađuju; brojne su religijske norme koje pozivaju na ljubav, praštanje, uzajamno pomaganje – objašnjava Dušanić.
Dodaje, međutim, da u praksi često vidimo da se religiozni i ne ponašaju u skladu s tim.
– Više je razloga za takvu situaciju. Prije svega, mislim da je uzrok u površnoj religioznosti. Ljudi se izjašnjavaju kao religiozni, ali kada je ta vrijednost u nekoj situaciji sučeljena sa, na primjer, moći, ili ličnom korišću, onda prevladaju drugi motivi – kaže Dušanić.
Pored toga, ističe on, veliki broj vjernika se malo aktivno moli, a još manje čita i upoznaje religijske norme iz Svetog pisma, Kurana i drugih spisa. Posljedica tog nepoznavanja može biti i potpuno pogrešna interpretacija nekih religijskih poruka.
– Tako su neki vjernici usmjereni samo prema dobrobiti njihovog užeg kruga – porodičnog, etničkog, religijskog. Pri tome potpuno zanemaruju novozavjetnu poruku “Ljubi bližnjeg svog kao samog sebe“ pri čemu su ti „bližnji“ u stvari svi ljudi, uključujući i one koje zovemo neprijateljima – objašnjava Dušanić.
U BiH, dodaje on, određena hladnoća ili „društvena distanca“ je izraženija prema pripadnicima drugih religija ili naroda.
– To je posljedica generalne podvojenosti između etnički i religijskih grupa u BiH, ali i nekih univerzalnih psiholoških zakonitosti koje usmjeravaju ljude da više favorizuju svoju grupu, a da one druge u određenoj mjeri minimiziraju – kaže Srđan Dušanić za Srpskainfo.
Ipak, poručuje da ne treba biti pesimista, jer ima sjajnih primjera solidarnosti, kada pojedinci i grupe nesebično pomažu ljudima, odakle god da su.
To se, kaže Dušanić, pokazalo i ovih dana, uoči Vaskrsa, kada su brojni vjernici pomagali javnim kuhinjama, bolesnoj djeci, socijalno ugroženim ljudima, ne gledajući na vjeru i naciju.
– Vjernike treba podsticati da što bolje upoznaju glavne principe vjerskih spisa, jer svi oni suštinski i pozivaju na istu stvar, a to je ljubav. Ne smijemo dozvoliti da nas sitne razlike odvrate od tog svetog ishodišta – zaključuje profesor Srđan Dušanić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu