Daleko od gradske vreve, ova vrijedna domaćica u Bronzanom Majdanu, selu kod Banjaluke, brine o 50 ovaca, ali od nje nećete čuti da je život na selu težak i da se ne može, iako svi znamo koliko posla na poljoprivrednom gazdinstvu ima od ranog jutra.
– Imamo još tri bika i dvije krave, dva kombajna i dva berača. Meni je dobro, može se, ko hoće da radi – govori nam Božica vidno raspoložena.
Domaćinstvo
Domaćinstvo vodi sa suprugom, ratnim vojnim invalidom.
U ovoj prelijepoj prirodi, 35 kilometara udaljenoj od centra Banjaluke, uzgajaju stoku i prodaju meso. Vuna se, nažalost, baci, a janjetina ode za četiri marke po kilogramu. Bikovi za prodaju porastu i do osam “metara”.
Palačkovići u Bronzanom Majdanu žive zadnjih osam godina. Ovdje ćete pretežno sresti stariju generaciju mještana, koja još čuva ognjište. Za mnoge je ovaj kraj neuslovan, ali ovom bračnom paru pruža sve što žele. Problema s vodom, kao neki mještani u okolini, srećom nemaju.
– Bili smo jedno vrijeme u Sloveniji, ali sada živimo ovdje. Ne mogu reći da mi je loše kad nije. Ko ima tu volju, može da živi ovdje, samo treba raditi – priča Božica ne skidajući osmijeh sa lica, iako smo je prekinuli u poslu.
Zašto su se vratili?
Nameće se, međutim, logično pitanje, zašto su se vratili, pogotovo kada vidimo koliko naših ljudi masovno iseljava u inostranstvo zbog loših ekonomskih uslova i niskog životnog standarda.
– Zašto smo se vratili? Zato što mi je bolje u mojoj državi. Svi misle da je tamo bolje, ali tamo ljudi psihički obolijevaju. Nisu tačne priče da se oni ne druže jedni s drugima. Družili smo se i mi, nije da nismo, ali ipak se ovdje osjećam drugačije, ovdje sam se pronašla, živim i radim – iskreno poručuje ova 50-ogodišnja žena, dokazujući još jednom koliko istine ima u Šantićevim stihovima “Sunce tuđeg neba, neće vas grijat’ kao što ovo grije”.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu