Možda ne bi bilo tako da se ostvarila neobična zamisao bivšeg vladike bihaćko petrovačkog Atanasija Rakite. Naime, prije dvije godine, episkop Atanasije je pozvao stare momke, koji su zašli u pedesete, a nisu „život osmislili kroz porodicu“, da se okanu alkohola i besposličenja stupe u manastire. Ipak, starim krajiškim lolama se nije dalo u monahe, pa ni Rmanj, kao ni drugi manastiri, nije dobio nove iskušenike.
Kada je vladika Atanasije premješten za episkopa mileševskog, u eparhiji je zaboravljena njegova ideja.
Malobrojni monasi iz manastira Rmanj, kako smo čuli u selu, nisu u naročito idiličnom odnosima sa mještanima Martin Broda, a ni mještani ne trče na liturgije.
Da crkva stvarno misli na ovaj narod, poslali bi nam u selo paroha sa troje četvoro djece, da se druže s našom djecom i privuku ih crkvi i vjeri. Od nas starih ionako neće nikad biti neki vjernici – kaže mještanin Dušan Reljić.
Manastir Rmanj je, oko 1440. godine, po predanju, podigla kraljica Katarina, kći despota Đurđa Branovića i supruga celjskog grofa Ulhira, u pomen svom sinu Hermanu, nesuđenom nasljedniku prestola, koji je ovdje bolovao i umro u 17. godini.
Manastir je nekoliko puta rušen i razaran, ali se uvijek dizao iz pepela. Jedno vrijeme je čak bio i sjedište mitropolije.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu