Osim toga, busevi su stari, često prljavi, a ljeti možda imaju klimu, a zimi grijanje. Nema jedinstvene pojedinačne karte, koja bi važila za sve linije, već svaki prevoznik naplaćuje svoju kod presjedanja. Autobusi često voze po saobraćajnicama koje su pune udarnih rupa ili preuske za odvijanje dvosmjernog saobraćaja. To su samo neki od problema s kojima se suočavaju korisnici javnog prevoza u Banjaluci, a koji se godinama ostavljaju po strani.
Kašnjenja
Putnik koji svakodnevno putuje na posao iz Obilićeva u Novu Varoš i koristi jedinstvenu mjesečnu kartu, koja je ranije koštala 60 KM, a sada košta 78, za Srpskainfo kaže da je nevjerovatno da neko ima obraza da cijenu karte poveća za 18 KM.
– Sve mogu razumjeti, i da je porasla cijena goriva, i da su nameti poskupili, ali na kraju, uvijek je udar na same građane, tj. nas. Ne razumijem logiku da nešto što je koštalo 60 KM toliko dugo poskupi za skoro 20 KM. Nije problem ni da poskupi, ali da za to poskupljenje dobijemo i uslugu koju trebamo dobiti, a ne da se vozimo u busevima starim po 30 i kusur godina, bez klime i vazduha u njima. Desilo mi se u posljednjih mjesec dana da se skoro nisam ugušio od toplote u pojedinim busevima jer niti ima prozora da se otvore niti ima klime – rekao je ovaj građanin Banjaluke.
Na svu sreću, kaže on, bile su kraće relacije. Pita se kako je tek onima koji putuju svaki dan istim busevima 10 kilometara i duže.
– Kod nas je najveći problem što konstantno gradimo kuću od krova, a ne od temelja. Odnosno, povećamo cijenu, a ne uradimo ništa da opravdamo tu cijenu. Busevi stalno kasne, na posao sam samo zbog kašnjenja busa kasnio sigurno više od 10 puta. Hoće mi prevoznici platiti ako zbog tog kašnjenja budem kažnjen s 10 posto od plate? Neće sigurno, ali je bitno da konstantno nešto traže, a nisu u stanju ni ono osnovno da ispoštuju, što treba svakom busu – istakao je on za Srpskainfo.
Aplikacija
Osim pojedinačne i jedinstvene mjesečne karte, koja važi za sve prevoznike, povećana je i cijena mjesečne karte koja se koristi samo za jednog prevoznika. Ona je bila 44, a sada je 57 KM.
Građanka koja koristi ovu mjesečnu rekla je da je katastrofalno što je i cijena ove mjesečne skočila za skoro 13 KM.
– Vozim se svaki dan autobusom i ne znam da li se kad desilo da u tom busu ima klime i vazduha, pogotovo ljeti. Cijenu razumijem, ali ne mogu da opravdam, jer ništa ne dobijamo kao neki napredak, a plaćamo veću cijenu. Da bi se cijena opravdala, treba se i usluga poboljšati. Kad sam jednom prilikom ulazila u bus i osjetila da ima vazduha, procvjetala sam. Jedina dobra stvar je što su busevi redovni i što dolazi na svakih 20 minuta – rekla je ona.
Ono što posebno zabrinjava kada je u pitanju gradski prevoz je što je, tokom virusa korona i smanjenja kapaciteta autobusa, sa svih stajališta skinuta lista s prevozom kada busevi idu.
– Kad sam išao do UKC čekao sam bus u centru i naravno da ga nisam dočekao. Jedini smo “grad” koji nema nikakvih oznaka, aplikaciju, ništa o tome kuda koji bus prolazi i kako da se prebacim sa npr. Hiseta do Ade, koji nisu povezani direktnom linijom. Oglasnici na stanicama su prazni, BL bus aplikacija se ne može pokrenuti, a na najpoznatijoj aplikaciji “moovit” nas nema ni u priči. Linije ne da nisu uvezane, nego da nisam odavdje ne bih ni znao kud koja linija vozi, a i ovako nisam siguran. Pored svega, sad su poskupile na 2,3 KM, kao da smo u najmanju ruku Beograd – rekao je Banjalučanin koji ne koristi često autobuse, upravo zbog ovih situacija.
Jeftinije u Novom Sadu i Beogradu
Kaže da je prije neki dan u Novom Sadu kartu plaćao 65 dinara, odnosno, oko 1,10 KM!
– Prije neki dan je dolazio prijatelj iz Njemačke. Nije se snašao u gradu, jer ne može nigde naći ništa konkretno. Čak je vremenska karta u Beogradu, koja traje 90 minuta, 89 dinara (oko 1,50 KM), što je jeftinije nego kod nas. O tome da nemamo nijedan noćni bus malo je govoriti, čak i pojedine posljednje linije voze do 22 sata, pa ljudi koji rade duže ne mogu se ni vratiti s posla kako treba ili moraju izaći ranije – rekao je za Srpskainfo građanin Banjaluke koji nije želio da otkriva identitet.
Karte za autobuse koji idu iz Trna za Banjaluku poskupile su još u martu tokom prvog talasa poskupljenja. Putnica iz Trna koja ide na posao rekla je da su radničke karte skočile sa 58 na 72 KM, a srazmjerno su porasle i cijene mjesečnih karata za ostale grupe građana – srednjoškolce i studente, penzionere, dok je cijena dnevne karte u jednom pravcu “otišla” sa 2,8 na 3,5 KM.
– Poređenja radi, svaki putnik koji plaća dnevnu kartu u dva pravca, odnosno od Trna do Banjaluke i nazad, sam prevozniku plaća više od dvije litre goriva. Ova poskupljenja dodatno su opteretila budžete građana koji nisu dobili bolju uslugu, naprotiv – broj polazaka znatno je redukovan pojavom virusa korona i red vožnje nikada nije vraćen na stanje prije pandemije – podsjetila je ova putnica.
Dodaje da se linije redukuju i tokom ljeta, a prevoznici se pravdaju time da u ovom periodu godine ne putuju đaci i studenti. Prevoznici od polovine juna do septembra u vrijeme povratka s posla prevoz imaju na svakih sat vremena.
– Topli dani nose i nesnosne vrućine u gradskom prevozu, jer su rijetki autobusi koji imaju ugrađene sisteme za rashlađivanje. Nekada se zna desiti da vozači sami odluče da klimu ne uključuju, jer se na taj način, kako kažu, štedi gorivo – istakla je ona koja svaki dan putuje do Banjaluke na posao.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu