Kolumne

Stari protiv Novog svijeta

Vladika Nikolaj Velimirović (1881-1956), jedna je od najupečatljivijih ličnosti srpske pravoslavne duhovnosti.

Vladimir Đurić Đura
FOTO: GORAN ŠURLAN/RAS SRBIJA

Školovao se u Švajcarskoj i Engleskoj gdje je i doktorirao. Knjige, pastirska pisma, propovijedi i velika javna angažovanost učinili su ga veoma popularnim, a zbog njegovog velikog ugleda i uticaja Nijemci su ga po okupaciji Srbije uhapsili i na kraju internirali u konc-logor Dahau.

Nakon rata je otišao u SAD, gdje je i umro. Zanimljiva je jedna crtica iz njegovog života, koja je vezana za Republiku Srpsku.

Naime, između dva svjetska rata, Nikolaj je na jednom od svojih putovanja po Jugoslaviji držao propovijed u Banjaluci.

Nakon te propovijedi neki je stari musliman rekao: “Da ovaj Božiji čovjek češće dolazi i govori nam, svi bi se mi vratili u vjeru pradjedovsku”.

Velimirović je bio veliki protivnik Tehnosvijeta, koji se pred njegovim očima rađao početkom dvadesetog vijeka.

Vjerovao je da između riječi i brojeva, između početka i kraja, između djela i apokalipse, negdje u međuvremenu ljudima ostaje mogućnost da misle.

Na početku XXI vijeka ušli smo u period kada je moguće primjetiti da se novi opis svijeta drastično razlikuje od opisa svijeta naših predaka.

Tehnosvijet izranja pred očima ljudi ovog vijeka, kao blistavo fascinantno čudo, čudo ljudi koji su ga stvorili.

Većina religijskih mislilaca, uključujući i Nikolaja Velimirovića, XX vijek vidi kao katastrofu upravo zbog novog opisa svijeta u kojem dominira tehnologija i u kojem tehnosvijet i ljudi u njemu srljaju u demonsko naručje palih anđela koji njime upravljaju.

Međutim, Velimirović nije bio usamljen u takvim razmišljanjima. I Vladimir Solovjev, i Nikolaj Berđajev, i Mihail Bulgakov, briljantni predstavnici slovenske škole utopijskog mišljenja, izlaz iz takvog stanja vidjeli su u pobuni protiv tehnologije i uspostavljanju starog reda, carstva božjeg na planeti Zemlji.

Pripadnici te škole mišljenja bili su protivni bilo kakvoj promjeni Starog svijeta, nisu vjerovali u napredak izvan dogmatskog okrilja hrišćanske crkve. No, iako su bili protivnici novog opisa svijeta, ovi retrogradni utopijski mislioci sasvim su jasno u svojim vizijama nazirali svjetlucavo neonsko ruho tehnosvijeta.

Pročitajte još

Nisu samo slovenski sociolozi i ortodoksni mislioci upozoravali na katastrofu novog doba. I na Zapadu u prvoj polovini našeg vijeka bilo je katolika tradicionalista, od Osvalda Špenglera, tvorca ideje faustovske kulture, preko T. S. Eliota, Ortege i Gaseta, Renea Genona do Julijusa Evole.

Njihova ideja povratka tradiciji bila je zasnovana na temeljnim vrijednostima hrišćanske religije, apolonijske kulture i klasične grčke humanističke misli. Kao i kod slovenskih religioznih mislilaca, strah od tehnosvijeta, koji su sasvim jasno mogli vidjeti svojim duhovnim očima, preovladao je u njihovim djelima i katkad poprimio militantnu formu otpora prema istom.

Strah da će tehnosvijet, koji je nehuman u svojoj osnovi, stvoriti poslušne robote od ljudi, da će dominantna tehnologija osloboditi toliku moć koju ljudi više neće biti u stanju da je kontrolišu i konačno napraviti haos i nered u sferi vrijednosti, nagnalo je zapadne tradicionaliste da novo doba vide kao početak apokalipse, kao konačni sumrak čovječanstva.

Stoga bi možda najbolje bilo čitavu ovu grupu, u kojoj je i Nikolaj Velimirović, nazvati “apokaliptičkim misliocima” jer su njihove vizije tehnosvijeta bile krajnje zastrašujuće.

Ideje koje su izlagali uticale su na mnoge umjetnike XX vijeka, koji su svojim djelima stvarali distopijske konstrukte budućnosti. Demonske mašine najavile su početak kraja svijeta, a mračno čelično tijelo Satane, amorfno i odvratno kao s ilustracija H. R. Gigera nadvilo se nad gradove.

Riječi apokaliptičkih mudraca ostale su kao upozorenje čovječanstvu da je vrlo blizu trenutak kada će se začuti anđeoske trube koje u Otkrovenju Jovanovom najavljuju početak strašnog suda.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu
Prihvati notifikacije