Šljive, jabuke, mrkva, luk, paprike, sve se to kod Đurđe može pazariti za marku, najskuplje dvije, a naša ekipa ovu vedru penzionerku srela je na improvizovanom štandu u centru grada.
Ova nasmijana osamdesetogodišnjakinja koristi svaku priliku da iznese po koji komad domaćeg povrća i voća, i ponudi ga prolaznicima, a mnogi i joj i prilaze samo da prozbore koju riječ dok čekaju autobus na prometnom stajalištu. Ljepše tako vrijeme prođe i njima i njoj.
Radim i dobro se osjećam. Kada sam stalno u kući, osjećam tegobe, ali otakako sam počela ovo raditi, odlično se osjećam, a svaka marka dobro dođe i finansijski u porodicu. Ako desetak maraka zaradim dnevno, meni dosta – priča nam Đurđa uz osmijeh, kojoj na radnom mjestu društvo često pravi i knjiga. Mi smo je zatekli kako predano čita „Antologije narodnih junačkih pjesama“.
– Volim čitati o narodnih herojima, a nedavno sam operisala mrenu, tako da mi ni naočare ne trebaju – govori starica koja živahnom pričom skreće pažnju građana na sebe.
Nekada je možete vidjeti na klupi kod Pošte, nekada na pijaci u Lazarevu, a u krvi joj je kaže da radi i zarađuje.
– Volim da radim, bolje se osjećam, sve je bolje nego prositi na ulici. Ne donesem ja puno robe, po malo, a ima i ljudi koji ne mogu uzeti kilogram luka, kojima ovo odgovara. Dobro zato svima- zaključuje ova rođena Nevesinjka, a koja je u Banjaluku izbjegla iz Zenice.
Sa familijom danas stanuje na Petrićevcu, a najviše joj godi kada ode na svoj „posao“.
– Nema mene skoro cijeli dan u kući, u pet sati ujutru izađem, a dođem nazad u tri. Ja sam tako najzadovoljnija – zaključuje Đurđa.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu