Dugovanja su premašila 12 miliona KM, inostrani partneri otkazali su ugovore, a 147 radnika kojima nisu podmirene plate od januara, izuzev aprilskog minimalca, upućeni su na takozvano čekanje. Prema sadašnjoj sutuaciji, oni će na Biro rada, a ukoliko se stečajni postupak provede efikasno, a fabrika privatizuje, realno je da će se dio radnika, u novim okolnostima, vratiti na posao.
Miroslav Zgodić, predsjednik Sindikata HPK zabrinut je za status radnika.
Mi smo 5. marta prestali da radimo. Tri godine radnicima nije plaćen prevoz, ne znamo pouzdano koliko nam duguju za poreze i doprinose, vjerovatno je i to višegodišnji period – požalio se Zgodić tokom razgovora za Srpskainfo.
Jovica Šuman, direktor HPK, takođe je za našu redakciju opširno pojasnio problematiku i uzroke zaustavljanja proizvodnje i negativan poslovni bilans. On kaže da su problemi nastali prije tri godine, ukidanjem kvota za uvoz šećera sa evropskog tržišta u BiH.
– Tada su ogromne količine šećera preplavile naše tržište. Mi nismo bili u prilici da, po cijenama, budemo konkurentni, jer su inostrani proizvođači šećera, posebno u Mađarskoj, imali za nas nedostižne državne subvencije – kaže Šuman.
Ističe da je i HPK tada bio prinuđen smanjivati cijene svojih proizvoda, prvenstveno visokofruktoznog sirupa, što je imalo dugoročno loše posljedice.
– Drugi problem je devalvacija lire u Turskoj, gdje smo prodavali najveće količine robe. To je uslovilo smanjenje cijena našeg šećera sa 350 na 240 evra po toni. Nakon tih nedaća, 2018.godine, za nas je bio poguban neuspjeh vlasti BiH, koje nisu uspjele obezbijediti izvozne kvote za Tursku, što je potrajalo sve do početka prošle godine – navodi Šuman probleme koji su doveli do sadašnje situacije u HPK, preduzeću koje je prošle godine privremeno prekinulo rad i raspustilo radnike, a isti scenario ponovio se i u martu ove godine.
U međuvremenu radili su uslužnu proizvodnju. Zalihe sirovine i gotovih proizvoda su potrošene, a obaveze tekućeg održavanja fabrike, za poreze, doprinose, radničke plate, struju, povećavale se.
Posljedice su osjetili i dobavljači prema kojima fabrika nije bila u mogućnosti da izmiri obaveze. Šuman, koji je direktor HPK 11 godina, tvrdi da je fabrika prošla različite faze i da su oduvijek imali problem konkurentnosti na tržištu „zato što je fabrika, koja je izgrađena prije 40 godina, dotrajala, ima velike gubitke u proizvodnji plus nemogućnost zaduženja kod banaka po povoljnim uslovima“.
– Naša stalna problematika je manjak novca za nabavku sirovine, kukuruza, u vrijeme berbe, kada su cijene najpovoljnije. Podsjećam, mi smo 2016. preradili rekordnih 41.000 tona kukuruza otkupljenog od naših poljoprivrednika, što jasno govori da smo bili na dobrom putu potpunog oporavka – kaže Šuman.
Podsjeća da su imali povoljne aranžmane s italijanskim kompanijama, kojima su godišnje isporučivali 24.000 tona sirupa, ali su se oni povukli zbog nerješivih problema u poslovanju uzrokovanog stanjem na ovdašnjem tržištu.
– U dogovoru i konsultacijama s Ministarstvom poljoprivrede RS, uputili smo zahtjev za stečaj. To je jedino rješenje, kao prelazni period do privatizacije. Međutim, epidemija korone je sve usporila. Očekujemo da Sud u Prijedoru odredi stečajnog sudiju, a on upravnika, i da krene ovaj proces, da to ne traje predugo – smatra Šuman.
On je potvrdio da će radnici, u tom slučaju, na Biro, ali da će biti zbrinuti.
– Za njih će iz republičkog budžeta biti izmirene naknade za doprinose za zdravstvo po osnovu nezaposlenosti. Zaostale plate biće podmirene iz stečajne mase. Radnicima koji budu stekli uslove za starosnu penziju biće povezan radni staž iz posebnog fonda Ministarstva boračko-invalidske zaštite a njima omogućiti puni iznos – obećao je Jovica Šuman, koji kaže da i on dijeli sudbinu radnika i da će takođe na Biro, kao i oni, do konačnog rješenja za sve.
Bivši direktori
Milan Kondić, bivši direktor HPK, smatra da je potrebno upoznati javnost s problematikom u ovom preduzeću, kako bi se problemi što prije riješili na prihvatljiv način za radnike i privredu.
Sadašnjem rukovodstvu zamijera na, kako kaže, otpuštanju neophodnih kadrova, te angažovanju neupućenih u ovu privrednu djelatnost.
Branko Barać, takođe bivši direktor HPK, smatra da je fabrika urušena lošom poslovnom politikom i povlačenjem italijanske firme “Sedamil” iz aranžamana sa HPK.
– Fabrika je tokom deset poratnih godina modernizovana, sklopila povoljne inostrane ugovore, zaposlila duplo više radnika nego što ih sada ima, isplatila otpremnine, uspješno poslovala, a poslije svega propala. To su činjenice – kazao je Barać.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu